Lilenfelder tehnika

1897. g. pojavljuje se prva alpska skijaška tehnika. Dobila je ime po gradu Lilenfeldu.

"Lilenfelder Skifahr Technik" je najranija alpska tehnika, a obilježavalo ju je skijanje pomoću jednog dugačkog štapa. Metoda je bila sljedeća: Skijaš koji bi se spuštao niz padinu koristeći tu tehniku prvo je radio otklon u naprijed i u stranu zavoja te je zatim zabadao štap u središte zavoja i onda se oko njega zarotirao.

Tehnici je ime dao Zdarsky koji je osim toga izumitelj i tvrdog dijagonalnog veza sa kojim je postigao veću stabilnost i sigurnost za skijaša. Za daljnji razvoj tehnike zaslužni su Wilhelm Paulka i Georg Bilgeri. Prvi je preferirao nordijsku tehniku dok je drugi bio pristaša alpskih tehnika.

Bilgeri je svojevremeno dao veliki doprinos u Alpskom skijanju jer je usavršio tvrdi dijagonalni vez te je napravio mješavinu između tadašnjeg nordijskog stila i alpskog. Počeo je koristiti dva štapa za spuštanje niz padinu, što je bio veliki doprinos stabilnosti i lakoći skretanja te je isto tako mnogo olakšalo kretanje po blažim padinama i ravnijim terenima.

U to vrijeme su se počele raditi skije različitih oblika, a oblikovale su se po želji konstruktora pomoću vodene pare.