" Moguce da ga nisi dobro shvatio. Puno skijalista ima uvjet da dijete mora posjedovat kartu (u dzepu, svoju vlastitu), ali se karta izdaje besplatno prilikom kupnje roditeljske karte (kada mogu i provjeriti na dokumentu godiste djeteta i izdati kartu). Eventualno se plati depozit za keycard. Koliko vidim Schladming ima "Minicard" za godista 2011 na dalje.

No isto tako, na puno skijalista vrijedi uvjet da ta besplatna karta vrijedi samo ako je dijete zaista uz roditelja. Ako skija samostalno u skoli - mora imati placenu kartu.

I jos jedna "fora" - neka skijalista imaju izdvojene djecje poligone (npr tepihe i sl) koji nisu pokriveni obicnom ski kartom i za koje bi se trebala kupiti posebna karta bez obzira na to sto vec posjedujes redovnu kartu (s tim smo se susreli recimo u Kranjskoj Gori i Bad Gasteinu). "
(Član Lei)

Dobro sam shvatio buduci da me nije pustio na zicu, i buduci da sam kupio kartu za malu...5eura\dan, ili 1 euro voznja....nije neka lova, ali je trend koji ce sljedwce godine biti 10 eura, itd do pune cijene.....! Poligoni mi bas nisu napeti jel mi mala izdrzi 20 min tj. dosadi joj.

Bas bezobrazno, pogotovo jer u cjeniku nema te cijene, pise samo minicard za godista 2011 na dalje i nikakva cijena. Tek kad ides guglat dodjes do cjenika za minicard

link


treba se sa djecom drzat italije. tamo su besplatni dulje nego drugdje

Nazalost ima u cjeniku.....! Namjeravao sam se svađati, ali pise kinder bis 6 Jahre....to je taj Mini card....! Ako nista mala je sretna kaj ima svoju kartu i sto moze sama kroz aparat....! Italija....da, ali ju ja moram prvo prozvakati jel mi nije napeta!

Konačno sam dočekal par dana stabilne anticiklone da sam se mogel zaputiti na višednevno zimovanje.

Kao i prošle godine ponovno sam pikiral Sölden i okolne glečere, ali očito mi (još) nije suđen – ovaj puta sam ga preskočil kako zbog najvišeg nivoa opasnosti od lavine tako i zbog činjenice da nisam mogao spojiti dva tjedna godišnjeg, a odlaziti tako daleko mi se ne isplati bez barem 8 ski dana + 2 dana za put i posjet Innsbrucku.

Odabir je tako pao na Schladming Skischaukel. Iako mi austrijska Štajerska nije baš pojam za skijanje, Schladming je ipak jedna od top destinacija.

Dakle Schladming…uz Kronplatz prosječnom Croatu najzvučnije ime (možda zapravo i jedno od dva za koje su uopće i čuli) i koje su dosta negativno „promovirala“ Bolesna Braća u pjesmi „Looka i Borna“ pa ga se stereotipno doživljava kao lokacija za prenemaganje zlatne mladeži i općenito šminkera, a ne skijaških fanatika

Malo me bilo strah zbog činjenice što je već kasna sezona, skijališta relativno nisko (750-2000m/nv), a najavljene temperature poprilične, ali riskiral sam. I nisam požalil.

Praktično sve staze otvorene (čak i neke skirute popeglane), prirodnog snijega na planini u izobilju dok je prema dnu scenografija malo zeznuta golim pašnjacima, ali staze su svejedno bogate bijelim pokrivačem.

Skijalište se sastoji od 4 povezana brijega: Hauser Kaibling, Planai, Hochwurzen i Reiteralm.
Dio je Ski Amade sustava pa karta uključuje još hrpu lokacija kako poznatih (Flachau, Gastein…) tako i onih recimo „no name“ od kojih su na par kilometara najbliži Filzmoos, Ramsau, Fageralm i Galsterbergalm.

Plan je bio svaki dan skijati jedno od 4 brda – da bi se na kraju ispostavilo kako se bez problema laganini mogu dnevno obuhvatiti po dva susjedna i na njima skijati bez neke žurbe čak i višekratno ponavljajući omiljene staze. Dalo bi se proći odjednom i s kraja na kraj, ali onda ne baš preko svih staza.

Na sva 4 brega staze su – široke i duuuuge. I to su mi dvije omiljene karakteristike.
Većina staza je umjerenih crvenih, pravih crnih (izuzev „noćnog slaloma“ na Planaiu) zapravo po mome mišljenju niti nema već je nekoliko njih takvima okarakterizirano zbog pojedinih kraćih dionica što je najjasnije vidljivo u Reiteralmu. Ono što je isto veliki plus je da su i plave staze prave staze, a ne uske cestice.

Najbolji primjer je pista broj 3 u Hauser Kaiblingu koja je vrlo prostrana, a duga toliko da ju opslužuju dvije povezane sedežnice pa ju oni slabiji skijaši ili lošije kondicije mogu lako prepoloviti. Slična je i staza broj 4 te nešto kraća osmica. Za one koji su malo jači, pravi gušt je potegnuti od vrha po (ovaj puta speglanoj) skiruti 9 pa preko 2 i 2A do dna ili paralelno po 1 i 1A.

---->>>>

---->>>>

Brdo Planai je direkt iznad Schladminga i najpoznatije je – na njemu je bilo svjetsko prvenstvo 2013., a svakog siječnja u centar grada se spušta najspektakularniji noćni slalom.

Planai nudi impresivan izbor dugih staza od čega dvije (sa svojih nekoliko podvarijanti) idu od samog vrha do dna.

Prije svega staza broj 1 na kojoj su bile muške utrke i koja je u zadnjoj trećini crna za noćni slalom sa završetkom u ciljnoj areni u kojoj su i sada bile postavljene tribine jer se trenutno tamo održavaju specijalne olimpijske igre i pun je grad svih mogućih nacija. Jedinica je u slalom dijelu zbilja strma. Usporedno je nešto blaža crvena dvojka na kojoj su se žene natjecale. Da samo njih dvije naizmjenice kombiniraš, imaš u čemu uživati cijeli dan.

Na stazama su označene bilo startnim kućicama ili tabelom pozicije s kojih su kretale pojedine utrke kao i pobjednici istih, dok su na broju 1, tzv. Slope of Fame portreti najvećih šampiona Schladminga.

Uz to na novoj sedežnici (baš na samim sjedištima) uz stazu 9 su označeni svi dobirtnici medalja u pojedinim disciplinama pa se tako možeš voziti uz Kostelića, Ligety, Maze…

Dvojka ima specifinost što je na vrhu džuboks, a po stazi zvučnike na stupovima – pa fino na odabereš omiljenu pjesmu i skijaš u njenom ritmu.

Nešto kraće, ali vrlo ritmične su i staze 3, 5, 9 te 10.

Planai je malo zbunjujući zbog dvije stvari – iako su sve piste označene brojčano, putokazi usmjeravaju prema imenima žičara pa treba to malo pohvatiti. Druga stvar je što je primjerice žičara Fastenberg sasvim istočno, a isti naziv se spominje i uz stazu broj 6 koja vodi na zapadnu stranu brda prema Hochwurzenu.

Hochwurzen je nekako najslabija karika. Zbog već spomenutih specijalnih olimpijskih igara tamo je bila zatvorena staza 32 tako da sam se pretežito zadržavao na broju 33 uz poneki izlet na 41 te 31 i 35.

S Hochwurzena se sa skijaškog aspekta ne isplati trošiti vrijeme na spuštanja u dolinu jer su i 37 prema Planaiu i 40 prema Reiteralmu bezvezne cestice pa ih se rađe odradi samo na kraju dana. Od strane Schadminga na Hochwurzena voze stare i spore sedežnice pa je i to pozamašan minus.

Ono što je posebnost Hochwurzena je uređeno sanjkalište uz stazu 33, a koja staza ujedno nudi i noćno skijanje. Pošto ne ide od doline, treba se uspeti autom sa 750 m/nv na čini mi se cca 1300 m/nv

A to noćno skijanje (19-21.30h) mi je jedino ali i vrlo veliko razočaranje – kao prvo, nije obuhvaćeno čak ni višednevnim ski passom (5 dana 230€) nego kupuješ zasebnu kartu koju ti snize na 22,50 € Ajde, pregrizneš to.

Ali ono što me šokiralo je rasvjeta. Kako sam doslovce prvi ušao u gondolu i svjetla su se tek palila, očekivao sam da se žarulje trebaju zagrijati no prevario sam se. Osvjetljenje je naprosto skandalozno. Stazu od oko 3km ispleglaju, nema gužve, na noćno pretežito dođu samo lokalni majstori pa onda lete od vrha do dna – a jedva da se nešto vidi. Reflektori, po 3 na svakom stupu, su samo s lijeve strane, žuta svjetlost, slaba i jedva da snop lijevu trećinu staze koliko toliko pokriva, a ostatak je praktično u mraku, a sam vrh i prvih 200m doslovce u mraku pa sam nekoliko puta jedva izbjegao ljude.

Ok, dio problema je sigurno i u mom vidu koji je lošiji u takvim uvjetima, ali ovo je svejedno svakako meni nerazumljivo opasno i nepotrebno riskiranje nezgoda od koncesionara skijališta, pogotovo jer je dodati poneki reflektor banalna investicija. Trebalo mi je više od sat vremena da se prilagodim tome i više mi je ličilo na skijanje uz baklje nego na noćno na kakvo sam naviknul u ZG, MB ili Innichenu.

Odradio sam na kraju cca 25km spusta to veče, ali ne baš najopuštenije. Stvar su popravile curke iz lokalne ski škole koje su na tako polupraznoj stazi uvježbavale demo elemente i koreografiju…zaista super za vidjeti, pogotovo kad skijaš na desetak metara iza njih.

---->>>>

---->>>>

Iznenađenje tjedna je Reiteralm.

Brdo se reklamira kao trening poligon svjetske ski elite. Vozile su se ovdje i utrke, dobio Ivica jednom kombinaciju o čemu isto svjedoče plakati/tabele. Pošto je taman bil termin FIS finala u Aspenu trenutno su ovdje bile B momčadi – Austrije, Švicarske i par naših – slalom i veleslalom postave zakolčene na par staza. Tijekom prosinca i posebice siječnja ovdje inače tehničke discipline treniraju top Austrijanci i Norvežani pa su Hirscher i Kristoferseen kao doma ovdje.

Reiteralm u globalu ima najzahtjevnije staze. Iako se ponose sa „Black Quartet“ (Rose, Power, Horse i Queen) s nagibima od 60, 65 i čak 80%, realno su to samo 100m duge sekcije inače crvenih staza.

Ovdje isto zanemarite dva spusta u dolinu po 1A i 2A.
Al sve ostalo je poslastica samo takva.

Super-kombinacijska i trening veleslalomska jedinica, predivna carving trica na koju se zaletiš s crnog dijela 3A pa zatim dvojka koja kreće sa 80% pa se lagano „uspava“ i zatim prema dnu (2B) dobiva na snazi i prelazi u elitni slalom poligon pod oznakom kao staza 4 ili pa razgibane 5 i 25. Divota do divote. Zanimljivo, na vrhu Reieteralma je i granica Štajerske te Salzburga.

Većina istaknutih staza na ovih 4 brda ima duljinu od oko 2,5-3 km pa sve do više od 5 km, a s obzirom na količinu istih, zaista ne znaš na koju bi rađe.

Svako brdo ima dječja igrališta, fun slope, veleslalom staza, mjerenja brzina i slično.

Infrastruktura je pretežito novijeg datuma – gondole te sedežnice koje su često i grijane, ali budite spremni da se naiđe i na stare 2-3 sedežnice koje onda malo onako „strše“ u toj svoj ostaloj raskoši.

Sanitarni čvorovi standardno brojčani i na visokom nivou kod svake veće vučnice, a na vrhu Planaia, na sjecištu dviju sedežnica je i „Sky Toilet“ – sjediš u „kancelariji“ na 1850m/nv s pogledom na planine, a oko tebe od poda do stropa ostakljeni zidovi i skijaši na pola metra – navodno se ne vidi unutra (kao kod policijskih ispitivanja u američkim filmovima)

Broj koliba s kafićima i restoranima nigdje ne manjka, a cijene su dosta ujednačene (frankfurterke 4, veliko pivo 4,40, gulaš i germknedla po 6 , bečki 13) iako se u Reiteralmu može pronaći i nešto jeftinija ponuda.

Zbog kasnog termina skijališta nisu bila prenatrpana i dalo se lijepo skijati.

U početku dana su sve staze bile tvrde (naravno svaki dan ispeglane u nulu), do polovice brda je to tokom dana preazilo u mekani snijeg sa malim hupserima, dok je prema dnu bila čista juhica/šlop sa ozbiljnim hrpama snijega na strminama što i nije čudno s obzirom na temperaturu koja je dosezala čak i do +18C. Onima slabijeg znanja to je predstavljalo ogromne probleme i mučenje (a naravno da svi beziznimno idu na te poznate staze).

Vjerojatno ću dogodine koji produženi vikend ići i u ranijem terminu pa da vidim kako je to u uvjetima zimskog snijega iako si mislim da bi ove neke slalom staze u slučaju smrznutog snijega s ledenim plohama bile čak i preizazovne.

Od turista samo Česi i Madžari, ali što je nekako i razumljivo jer im je kao i meni to najbliže pravo skijalište (290km iz ČKa).

Na svakoj stanici u dolini uređeni veliki i besplatni parking. Schladming ima simpatičan mali centar/šetnicu, puno sportskih dućana, restorana, kafića za apres ski, ali i onih osnovnih trgovina poput Spar i Billa.

Smještajnih kapaciteta gomila, ja sam na Bookingu upiknul Thorerhof u Lehenu na pola puta (po 2km na svaku stranu) između Hausa i Schladminga, a ispostavilo se prema fotkama da je u toj kući tokom svjetskog prvenstva 2013. boravila Mikaela Schiffrin sa svojom familijom i timom.

---->>>>

---->>>>

Za kraj sam ostavio Dachstein – najveća planina Štajerske (2996 m/nv) koja dominira krajolikom, a i ski regija se zove Schladming-Dachstein.

Dachstein nije povezan sa ostala četiri brijega već je posve zaseban. Sami glečeri (Schladminger i Hallstätter) pa se nalaze u regiji Oberösterreich.

Do gore (2700 m/nv) vodi velika nova panoramska gondola na kojoj se možete voziti čak i na krovu što je novo i vrlo zabavno iskustvo.

Gondola kreće tek sa 1700 m/nv pa dotle treba autom po brdskoj cesti koja se naplaćuje 14€, ali ako na vrhu glečera poništite auto-kartu onda je besplatna. Od Schladminga je to cca 15km preko idilične visoravni gdje se nalazi Ramsau sa svojim nordijskim centrom (skakaonice, trčanje).

Sa skijaškog aspekta glečer je beznačajan – par kratkih blagih stazica na kojima je doduše po sunčanom vremenu i -6C bio pršić što je dobra promjena u odnosu na stanje dolje.

Ako pa ste ljubitelji off pistea onda je to već druga priča jer sa vrha vodi austrijska nacionalna tura koja se kroz 25km duljine spušta na drugu stranu do Hallstatta.

Kad ste u regiji, na Dachstein svakako treba otići – ne zbog skijanja (ja sam povezao s kasnijim noćnim na Hochwurzenu) već zbog panorama koje su spektakularne. Na dlanu imate Planai-Hochwurzen-Reiteralm-Fageralm-Rittisberg-Filzmoos-Altenmark-Flachau-Wagrain, a planine vidite sve do Grossglocknera, Grossvenedigera, Kitzsteinhorna, Hochköniga, Ankogela i mnoge mnoge druge.

Uz to ima i nekoliko dodatnih atrakcija: SkyWalk – platforma sa sunčalištem iznad provalije, uski željezni most koji povezuju dvije stijene sa također par stotina metara provalije te prozirne „stepenice u ništa“ gdje ste doslovce nad ponorom i mogu se napraviti krajnje atraktivne fotke. Za kraj tu je i ledena palača 6m unutar glečera sa desetak skulptura u ledu.

Što kazati kao zaključak?

Mislim da se može iščitati da mi se regija jako dopala te da je svakako za preporuku.

Čak bih kazao zaboravite 2-3 staze Katschberga, maleni Gerlitzen, kratki Obertauern, razočaravajući Bad Kleinkirchheim i Sillian – Schladming nije ništa dalje, čak štoviše nama iz SZ HR još i najbliže (300km), tih 5€ razlike u cijeni dnevnog ski passa nije odlučujuće, a apartmanski smještaj se nađe pod manje-više istim uvjetima.

Bilo da idete samo na jednodnevno, (produženi) vikend ili cjelotjedno skijanje mislim da je Scladming Skischaukel uz susjedni Flachau-Wagrain puno bolji odabir od gornje pobrojanih lokacija, a po izboru, duljini i kvaliteti staza blizu duplo udaljenijim Dolomitima (koji doduše odnose pobjedu u scenografiji).

Iako mi ova sezona po broju dana nije bila najbajnija, vrlo sam zadovoljan što sam (izuzev Sljemena) apsolutno svaki puta bio na novoj lokaciji koju do sada još nisam pohodio.

Ako još eventualno uleti u travnju Mölltaler, nemam pravo se žaliti.

(opet sam se raspisal, a mislil sam tek ukratko dojmove prenijeti )

Bravo, stari ! Jako lijep opis, analiza nekih detalja, završni komentar, čista petica ....

Odlična recenzija, mišljena sam da bi te skijanje.hr moglo angažirati u tom obliku. E, sada si mi bacio bubu u uho i sa mojih prođenih preko 40 skijališta moram obići i ovo, kao da već nemam hrpu drugih u planu...
Eh da je slobodnog vremena (ovo drugo bih već nekako skrpao)!

ZRNTSCHEZ,jako dobra recenzija,rekel bi i možda nekaj naj kaj sam pročital ove godine.
Rado skijam u toj regiji,prvenstveno zato kaj su žice ultra brze i puno se naskijaš.
Termin ti nije bil loš,jer u prvom i drugom mjesecu ima puno škvadre.Sad ljudi gledaju temperature a ja sam na Planaiu skijal po tvrdom čak i ledenom a bilo je + 4 ili čak +6.
Daj još nekaj piši sviđa mi se konstruktivna pozitiva,
Ski Heil