Legende - Kjetil Andre Aamodt

Kjetil Andre Aamodt rođen je 2. rujna 1971. g. u Oslu, u obitelji skijaških zaljubljenika. Na početku karijere trenirao ga je otac, a veliku je podršku dobivao i od majke te sestre. Aamodt ističe kako je obitelj najzaslužnija za njegov uspjeh. Oni su bili uz njega i prije nego su stigle pobjede i bez njihove podrške, uvjeren je, ne bi bio jedan od najtrofejnijih skijaša u povijesti tog sporta.

Sa skijaškom elitom prvi se put susreće u ožujku 1988. g. na slalomskoj utrci FIS Svjetskog kupa u norveškom Oppdalu, no zapaženije rezultate počinje postizati od sezone 89/90. No, tek će njegovi premijerni nastupi na FIS Svjetskom prvenstvu u Saalbachu 1991. g. te na ZOI u Albertvilleu 1992.g. nagovijestiti u kojem će se pravcu razvijati njegova karijera.

Tako se Aamodt u Saalbachu okitio srebrom u superveleslalomu, da bi već sljedeće godine postao olimpijski pobjednik u istoj disciplini, pridodavši tom naslovu i veleslalomsku broncu. Tada su ti uspjesi djelovali pomalo iznenađujuće, jer dotad u FIS Svjetskom kupu Aamodt nije ubilježio niti jedan plasman na postolje. Ipak, budućnost je pokazala da to nije bila slučajnost.

Ukupno je u svojoj bogatoj sportskoj karijeri Aamodt osvojio 20 medalja sa "velikih" natjecanja, što je dosad apsolutni rekord među "alpincima". 5 je puta bio svjetski prvak, po jednom u veleslalomu i slalomu (Morioka, 1993.g.), te triput (uzastopce!) u kombinaciji (Sestriere 1997. g., Vail, 1999. g., St. Anton 2001. g.). Uz to još se 7 puta kitio medaljama srebrnog i brončanog sjaja, rasporedivši tako svoju kolekciju "svjetskih" odličja na sve alpske skijaške discipline.

Na olimpijski se tron Aamodt penjao 4 puta, čime je postao skijaš s najviše zlatnih olimpijskih medalja (isto je među skijašicama pošlo za skijom još samo Janici Kostelić, op. a.). Uz već spomenuto superveleslalomsko zlato iz Albertvillea, u istoj se disciplini zlatom okitio i u Salt Lake Cityju 2002. g., a tom je zlatu na istim igrama pridodao još i ono kombinacijsko. Na sljedećoj olimpijadi u Torinu 2006. g. obranio je superveleslalomsko zlato i tako postao drugi skijaš, nakon Alberta Tombe koji je uspio obraniti naslov olimpijskog pobjednika, ali i jedini koji je triput bio olimpijski pobjednik u istoj disciplini. Isto tako, osvojivši to posljednje zlato, Aamodt je postao najstariji olimpijski pobjednik iz redova alpskih skijaša. Uz zlatne, na ZOI osvojio je još po dvije srebrne te isto toliko brončanih medalja.

I u Svjetskom skijaškom kupu Aamodt je bio izrazito uspješan, ubilježivši 21 pobjedu, te 64 plasmana na postolje. No, uz ove brojke, svakako je važna i činjenica da su njegove pobjede raspoređene na sve discipline alpskog skijanja, čime je Aamodt postao članom elitnog društva petorice najsvestranijih skijaša kojima je to dosad uspjelo. Veći dio svoje karijere uvrštavao se u sam vrh svjetskog skijaškog poretka, a u sezoni 93./94. osvojio je i veliki kristalni globus. Uz to, još je 5 puta sezonu završavao drugi i jednom treći. Uz veliki, Aamodt je osvojio i tri mala Globusa, u sezoni 92./93. za superveleslalom i veleslalom te 99./00. za slalom. Uz sve to postavio je i rekord u broju nastupa u FIS Svjetskom kupu. U siječnju 2006. g. u njemačkom Garmisch-partenkirchenu, osvojivši 3. mjesto ujedno je ubilježio i svoj 437. nastup u utrci FIS Svjetskog kupa i tako, po broju nastupa, pretekao Marca Girardellija.

Amodt je poznat i kao jedan od skijaša koji su u tom sportu najdulje "trajali". Tako je nakon osvajanja svoje posljednje olimpijske medalje u Torinu 2006. g. rekao:"Nemam se namjeru povući. Naravno, danas je sjajan dan za odlazak, ali isto sam rekao i u Salt Lake Cityju. Možda ću se s Hermannom boriti i na olimpijadi 2014."

Ipak, godine provedene u napornim treninzima i putovanjima su učinile svoje. Zbog ozljede gležnja, koja je bila uzrok propuštanja sezone 03/04., a čije je posljedice osjećao i nakon povratka na skijaške staze te ozljede koljena koju je zadobio na ZOI u Torinu (ozlijeđen je osvojio i svoje posljednje olimpijsko zlato, op. a.), Aamodt se nije uspio kvalitetno pripremiti za sljedeću skijašku sezonu. Ipak, vjerovao je da će se vratiti, no na kraju je morao priznati da je došao kraj.

Odluku o povlačenju iz natjecateljskog skijanja, i završetku gotovo 20-godišnje karijere, Aamodt je objavio u siječnju 2007. g. u rodnom Oslu, na svečanosti na kojoj je proglašen najboljim norveškim sportašem za proteklu godinu. U emocijama nabijenom govoru, sa suzama u očima, Aamodt je objavio da napušta skijaški sport. Bio je to oproštaj sportša koji se svim srcem još želi natjecati, ali mu, u 36. godini, njegovo tijelo to više ne dopušta.

Po završetku karijere Aamodt se iz Monaca preselio u rodni Oslo i najviše je zaokupljen roditeljskim obvezama. Poslovno je i dalje vezan uz skijanje, kao promotor Dynastara i Langea, skijaških brandova kojima je bio vjeran većinu svoje karijere. U slobodno vrijeme uživa u jedrenju s prijateljem i bivšim kolegom iz reprezentacije Lasse Kjusom.

O životu nakon skijaških natjecanja danas će reći:"Mogu vam reći da sam sada zaista sretan. Možda bih otišao i ranije da sam znao kako je lijep osjećaj biti turist i uživati u sunčanom danu bez imalo pritiska."

I na kraju, spomenimo Aamodtovu izjavu, koja najbolje opisuje njegovu sportsku veličinu: "U ovome sam samo iz ljubavi prema sportu. Oduvijek sam bio sportaš i borac, i naporno sam radio kako bi u tome ustrajao. Imao sam sreću da je moj trud nagrađen tolikim medaljama na "velikim" natjecanjima."