Serfaus - Fiss - Ladis

Udaljenost od Zagreba iznosi nešto manje od 700 km, a najjednostavniji put vas vodi Tauern autoputom do Njemačke, zatim u smjeru Münchena do Rosenheima gdje se potrebno odvojiti u smjeru Innsbrucka na Intall autoput. Nastavlja se obilaskom Innsbrucka u smjeru Bregenza i nakon 50 km silazi se s autoceste i preostaje još 20-ak km ceste do odredišta. Bitno je napomenuti da je zadnjih 6 km oštar uspon i 10 serpentina do samog mjesta pa bi u slučaju snijega bez lanaca bilo nemoguće proći.

Serfaus je organiziran na način da ukoliko u mjestu niste smješteni ne možete autom niti ući u njega već se ispred mjesta nalazi veliko parkiralište za ostavljanje vozila. Ostali mogu slobodno vozilima ući u mjesto. Posebna zanimljivost je podzemna željeznica, izgrađena 1985. godine. Željeznica ima 4 stanice i povezuje parkiralište na ulazu u mjesto i donju stanicu gondole. Izvrsno rješenje za izbjegavanje nepotrebnih gužvi u mjestu i prolazaka autobusa. Mjesta su pitoma austrijska, dosta tiha, s par trgovina što kućnim potrepštinama, što sportskom o opremom. Fiss i Serfaus su na udaljenosti od 2 km dok je Ladis malo udaljeniji, ali je povezan dugom plavom stazom i gondolom, kako bi oni smješteni u Ladisu također mogli pristupiti skijalištu. Preporučamo ipak smještaj ili u Fissu ili u Serfausu jer ukoliko ste u Ladisu izgubiti ćete dosta vremena dok dođete do skijališta. Prvo trebate na gondolu koja će vas spojiti s Fissom a tek onda na gondolu da bi se popeli na vrhove skijališta.

Mjesta se nalaze na nadmorskoj visini od 1.200 m (Ladis) odnosno 1.450 m (Fiss i Serfaus) dok se skijalište diže na najviši vrh od 2.800 m. Za uređenje staza na nižim nadmorskim visinama brine se pozamašni arsenal topova za umjetni snijeg, dok su one više opskrbljene prirodnim snijegom. Velika prednost skijališta je što u slučaju lošijeg vremena, snijega ili pak niskih oblaka, uvijek imate mogućnost izbora te se ne morate penjati na vrhove iznad 2.000 m. Alternativa tome su kabinske žičare i staze od 1.500 – 2.000 m, a koje su prirodno zaštićene šumom, što automatski znači i puno manje vjetra i bolju vidljivost od onih viših predjela. Time se recimo ne mogu pohvaliti obližnji Ischgl ili St Anton, koji u nižim predjelima imaju isključivo staze koje vode do mjesta.

Gornji, viši dio skijališta je tipičnog glečerskog tipa, otvoren, pregledan, širokih staza, izvrsno uređenih, i po slobodnom izboru, strmijih ili blažih. Veliki broj žičara je kabinskog tipa, za 6 ili 8 osoba, neke su čak i grijane (Almbahn, nap.a.) dok preostale čine Doppelmayrove ili Leitnerove šestero ili osmerosjedežnice, također grijane i sa zaštitnim kupolama većinom novijeg datuma. Naišli smo samo na 2 lifta, i to uglavnom pomoćnog karaktera, dakle kao spojnice između nekih većih žičara, a što je nadasve pohvalno. Kapacitet žičara je velik te gužva nema niti u najprometnijim danima. Jedina gužva koja se može stvoriti je ujutro prilikom kretanja svih skijaša na skijanje i to samo na početnim gondolama u mjestu dok se poslije više nigdje ne čeka duže od minute.

Staze su većinom crvene, ima nešto crnih - dosta dugačkih, tako da se ne stječe dojam kao da provodite više vremena za žičari umjesto na stazi. Staze su široke, markirane nazivima što je malo kompliciranije od markacije brojevima, koja je puno lakša za pamćenje. Ovako ste primorani često vaditi kartu i gledati kuda dalje, što u slučaju kad ste skijaški opremljeni pod punom spremom i nije najjednostavnije. Skijalište broji 187 kilometara staza, što je 50 manje od obližnjeg Ischgla, ali je dovoljno veliko da vam u tjedan dana skijanja ne dosadi. Položaj samih staza je izvrstan tako da ćete na većini njih za vrijeme sunčanih dana uistinu uživati u suncu, a nećete se skijati u sjeni.

Ono što nas je jako ugodno iznenadilo je iznimna pristupačnost i otvorenost skijališta djeci. Naime i u Serfausu i u Fissu napravljena su dva velika parka za djecu, gdje se mogu učiti skijati, dok je staza koja povezuje Fiss i Ladis toliko blaga i široka da je kao stvorena za prve skijaške korake. Nadalje na srednjoj stanici gondole iznad Serfausa (Komperdellbahn) napravljen je iznimno zabavan dječji park u kojem se nalaze makete šumskih životinja sa senzorima tako da kad im se približite na zabavan način vam opisuju svoje životne navike u šumi. Također jedna od kabinskih žičara - Almbahn ima svaku treću kabinu oslikanu jednom šumskom životinjom, a prilikom vožnje u istoj sa zvučnika će vam zabavnim glasnom ista opisivati gdje i kako živi, čime se hrani i sl. Uistinu inovativno i poučno. Jedino što ćete morati biti prevoditelj svojoj djeci ukoliko ne znaju njemački ili engleski jezik.

Svake srijede od 18:30 do 23:00 sata omogućeno je noćno skijanje, Komperdellbahn je otvoren do međustanice, a ujedno je na raspolaganju i noćno sanjkanje po osvijetljenom Rodelbahnu. Isprobali smo sanjkanje i pružilo nam je vrhunsku zabavu i užitak. Istu tu večer u 21:00 sata na međustanici priređuje se zabavni show program za turiste. Treba napomenuti kako je za večernju vožnju gondolom potrebno kupiti posebnu kartu koja stoji 9,5 EUR. Iznajmljivanje sanjki je povoljnijih 5 EUR (sanjke za 2 osobe). Noćno skijanje i sanjkanje te show za goste organizira se i u Fiss i u Serfausu samo je razlika u danima, naime u Fisssu je utorkom, a u Serfausu srijedom.

Posebne atrakcije koje još stoje na raspolaganju gostima su Fisser flieger i Sky swing. Nalaze se na gornjoj stanici gondole Moeseralm. Fisser flieger je zapravo nešto kao leteći zmaj koji je prikopčan na sajlu. Može prevesti najviše 4 osobe koje se "voze" na toj sajli, prikopčani remenjem u položaju ptice u letu na visini od najviše 47 metara iznad zemlje brzinom od 80 km/h. Skyswing je nama poznatija atrakcija već viđena u većim zabavnim parkovima. Najviše 6 osoba podiže se na 22 metra visinu te se pritom puštaju u slobodni pada pri čemu se ostvaruje sila teža od 4g.

Dnevna skijaška karta za cijelo skijalište iznosi 42 EUR i jedna je od skupljih u Austriji, ali ujedno u rangu St. Antona (43,50) i Ischgla (39). Za karte koje vrijede duže od 1,5 dana uzima se key-card sistem (beskontaktni prolaz), a depozit iznosi 5 EUR. Šestodnevna karta stoji 209 EUR.

Ono što nas je iznenadilo je činjenica da su u nedjelju trgovine bile otvorene u poslijepodnevnim satima (od 16 do 18 sati), što je u Austriji rijetkost, tako da opskrbu možete obaviti i nedjeljom. Vraćanje u austrijsku stvarnost uslijedilo je jednog dana prilikom posjete turističkom uredu koji sasvim neprilagođeno skijašima radi od 9 do 17 sati tako ili morate jako požuriti poslije skijanja kako bi stigli ili morate skratiti skijaški dan da stignete saznati potrebno. Ostalo je na visokom nivou, ljubazni djelatnici dobro govore i engleski, tako da im se možete obratiti trebaju li vam neke konkretne informacije.

Cijene u restoranima po skijalištu variraju s obzirom na lokaciju i nadmorsku visinu, ali iznenađujuće nisu jako podložne promjenama iste i ne razlikuju se previše u odnosu na ostale nama bliže dijelove Austrije.

Ski rentova i servisa ima u podnožju u svakom mjestu nekoliko, tako da problema sa iznajmljivanjem opreme ne bi trebalo biti.

Većinu gostiju čine svugdje prisutni Nizozemci, Nijemci i jako puno Švicaraca s obzirom da im je blizu a opet jeftinije nego u Švicarskoj, dok je hrvatskih ili slovenskih gostiju vrlo malo.

Zaključno, skijalište je svakako za apsolutnu preporuku ukoliko ste ljubitelji austrijskog smještaja i ugođaja u kombinaciji s francuskim izgledom skijališta te naravno ukoliko vam ne predstavlja problem provesti nešto više od 7 sati za volanom. U usporedbi sa susjednim Ischglom i St. Antonom ovo manje zvučno tirolsko skijalište bi sveukupnim dojmom zasjelo na prvo mjesto ispred prethodna dva.