Ana Jelušić: "Ovo niti smrdi, niti miriši"

"Ovo je jedan od onih dana koji niti smrdi, niti miriši. Makar mi je s jedne strane glupo tako razmišljati, jer je ovdje previše cura koje su sretne samim saznanjem da su imale priliku startati ovdje. Kad vidiš da je 25.000 volontera uključeno u sve, onda je glupo razmišljati na način da si razočaran. S druge pak strane, četiri godine smo radili za nešto što se nije realiziralo, barem ne u onom obliku u kakvom sam priželjkivala", iskrena je bila Ana, ne skrivajući emocije.

Uvjeti su bili teški. Upravo onakvi kakve Ana ne voli. Niti je bilo strmo, niti ledeno. No takvi su uvjeti bili za sve skijašice, i Ana tu ne traži nikakvu ispriku. Jedino se žali kako je vidljivost bila jako slaba i da je zadnjih desetak vrata jednostavno morala pogađati na pamet. "Najveća žal mi ostaje što čekaš četiri godine samo za jednu utrku, jer ja ne vozim sve discipline, i konačno dočekaš taj dan. I sve je krivo! Iako su organizatori napravili sve što su mogli, šteta je...", podvlači Ana Jelušić te navodi kako ipak treba na sve gledati pozitivno jer je ovo još jedno veliko iskustvo zarađeno sa samo 23 godine.



Ana Jelušić već je osam godina u Svjetskom kupu, a rezultati su malo bolji pa malo lošiji. Konstanta je jedino ta da je u prvoj jakosnoj skupini slaloma već duže vrijeme. "Često me pitaju što je bilo različito one sezone kad sam radila najbolje rezultate, i ja uvijek odgovaram: Baš ništa. Sve smo isto radili, trenirali i trudili se. No onda sam znala da mogu računati na 4., 5. ili 7. mjesto, dok sam danas više iza. Po meni treba raditi maksimalno, i čekati da se sve poklopi", mišljenja je Ana. No u posljednjih nekoliko godina konkurencija je napredovala. Nije spavala te očito trenutni sistem rada ne daje dovoljne rezultate, barem ne onakve kakvi bi bili u skladu s velikim Aninim mogućnostima.

Posljednje izjave Zorana Sobola daju do znanja da je došlo i do svojevrsnog zasićenja. Kako ona gleda na to? "Pa istina je: kad radiš maksimalno, a rezultati to ne slijede sto posto, onda je teško. Ovo je najljepši posao na svijetu, ali nakon nekog vremena postane posao kao i svaki drugi - i naporan, i zamoran", pojadala se Ana i otkrila jednu drugu sliku života profesionalnog skijaša. Planovi za dalje su jasni. U istom ritmu do kraja sezone Svjetskog kupa, a zatim malo "mozak na pašu", odmak od skijanja i odmor. "Pokušat ću se malo baviti drugim stvarima tako da, kada uđem u sezonu, da to bude s osjećajem: Pa čovječe, ja sam među petnaest ljudi u sportu kojeg treniraju milijuni ljudi!". U ovome trenutku, i s ovakvim ritmom, to je jako teško.