Lanzinger novinarima: "Prihvatio sam sudbinu"

Evo i nekoliko najzanimljivijih isječaka iz Matthiasova prvog javnog nastupa nakon amputacije potkoljenice lijeve noge:

"U prvom redu, veliko hvala svima koji su se potrudili da se učini sve apsolutno moguće, a kako bi se moja noga pokušala do zadnjeg trenutka spasiti. Po tom pitanju, posebna hvala na velikom angažmanu glavnom treneru austrijske muške skijaške reprezentacije, Toniju Gigeru. Puno pozitivnije mogu sada gledati u budućnost, nakon svih napora za koje znam da su učinjeni za mene."

"Na žalost, dogodilo se ono što se očito moralo dogoditi. Sve prema napisanom scenariju, i pod režijom nekoga iz sasvim drugih dimenzija. Svoju sam sudbinu prihvatio, a zajedno s mojom partnericom Evom nastavit ću se u budućnosti nadalje s njom i nositi. Sretan sam što danas uopće mogu sjediti ovdje zajedno sa vama u istoj prostoriji."

"Duh borbenosti - to je onaj duh kojega mi je usadilo bavljenje vrhunskim sportom. Kod mene nikada ništa nije išlo lagano, onako samo od sebe, za sve što sam postigao u životu morao sam se snažno izboriti. I to mi u ovakvoj teškoj situaciji ekstremno snažno pomaže. No, naravno, bez potpore najbližih, i to bi sve bilo uzalud."

"Dani i noći u Norveškoj, priznajem, trajali su za mene vječno. Osobito na jedinici intenzivnog liječenja - tamo je zaista bilo teško. Imao sam enormne bolove, i nalazio sam se u stanju nekog polusna. No boravak meni najdražih ljudi ondje sve je u bitnome olakšao."

"Što se same nesreće na stazi tiče, moje sjećanje seže do predzadnjih vratiju prije udesa. Nakon toga se ne sjećam apsolutno više ničega. Hoću li ikada u životu pogledati snimku te fatalne utrke, to u ovome trenutku ne znam, ali o tome još iskreno nisam pošteno niti razmišljao."

"Hvala svima, u Austriji, ali i izvan nje, a koje je moja sudbina toliko ganula, i kojima sam beskrajno zahvalan što su mi pružili suosjećanje i bezrezervnu potporu."

"Probleme s transportom, ako ih je u Norveškoj i bilo, u ovome trenutku svakako ne želim komentirati. Te priče o helikopteru, i sve - sve su to za sada "što bi bilo kad bi bilo" - pitanja. Postoje ljudi koji su u tim pitanjima bitno stručniji od mene, i oni će znati pronaći pravu analizu svega što se događalo. A možda to onda i pomogne nekome tko se, ne daj Bože, opet nađe u situaciji sličnoj mojoj. Što se mene tiče - oduvijek sam znao kako je skijanje opasan sport, i na svašta sam bio spreman. Ipak, moram priznati da se ovakvoj teškoj ozljedi niti u najcrnjim snovima nisam mogao nadati."