Iznenadili su me ostaci ski lifta na vrhu najviše planine u sjevernoj hrvatskoj koje sam vidio prilikom planinarskog izleta na Ivanščicu.
Svakako preporučam odlazak u ove ljetne dane, zbog pogleda a i zbog odličnog, jeftinog gulaša u domu na vrhu.
Tko zna više o skijalištu koje je očito nekad postojalo?
Kad je postojalo? Zašto više ne postoji? Znam da je bilo nekih ideja o novom skijalištu, doista bi bilo dobro imati alternativu Sljemenu na kojih 60 km od Zagreba.
Staza ne djeluje loše, fotke su u galeriji.

Hvala na slikama... na koju stranu su usmjerene te staze i objekti? Ima li vode tamo? ...osim super gulasha

Na sjevernu stranu gledaju! Vidi se dio Ivanca i na slikama, idealno za gondolu, makadam do vrha se čini jako dobar. Nisam vidio potok, mada u podnožju kraj sela Prigorec postoji.

Tu su već pisali nešto o tome: URL=http://www.skijanje.hr/clanak.php?id=15829]link[/URL]

Uh, krivo linkao link

Je optimistično i sve lijepo najavljeno i onda - banana. Liči na nas.

Nemoj tako droja, nemoj.... ako izgubimo nadu, od sarkazma se nemre zivit!

Nisam baš siguran da ovo pitanje spada u rubriku skijališta ali i vaš tekst je bio objavljen u rubrici Hrvatska skijališta pa sada pitam što se čeka sa skijalištem na Ivanšćici????
Prošlo je tri godine od vašeg članka i od onda se nije dogodilo ništa osim izrade studije i makete koja je u zgradi vijećnice.Osobno sam zainteresiran
za tu temu kao žitelj grada Ivanca kao i priličan broj skijaša u okolici.
Planinu poznajem prilično dobro imam cca 200 uspona po različitim stazama
na vrh i svaki dan je gledam i mogu konstatirat da to nikad neće biti veliko
skijalište ali ima velikog potencijala kao pokretač zimskog turizma u tom siromašnom kraju.
Postoje realne mogućnosti da se napravi manje skijalište regionalnog karaktera koje bi služilo većinom za škole skijanja i osnove skijanja.

Očito se samo planiralo, a nekaj ozbiljnoga pokrenulo nije, tak da ne vjerujem da bu se kaj ozbiljnoga desilo u skoro vrijeme. Nažalost.

Firma Coning je još 1984 godine sagradila vučnicu sa tanjuričima koja je išla od samog vrha na sjevernu stranu cca 300 m dužine,čiji ostaci stupovi sa koluturnicima stoje još danas.Tad je kupljen ratrak sagrađen objekat za smještaj ratraka.Očišćena je od kamenja i isplanirana staza i sve je bilo spremno za početak.Tada se tih davnih dana dogodilo nekoliko problema.
Prvi i osnovni su bile 2-3 zelene zime prirodnog snijega nije bilo,a ni topova Drugi veliki problem je bio što i danas što postoji makadam cesta od sela Prigorec do samog vrha je jako teška za čišćenje dužine 10 km.
Kad je na vrhu bilo snijega i funkcionirala je žičara do vrha nije moglo se
stići autom a mislim da je malo luđaka koji bi sat vremena hodali uzbrdo noseći ski opremu.
Tako je jedan dobar projekat izveden propao zbog šire društvene zajednice koja nije imala sluha i da asfaltira cestu.Nakon tri godine ratrak je prodan,žičara je pokradena jedino stupovi stoje i danas kao spomenici hrvatskoj neslozi i birokraciji a mi imamo potpuno demokratsko pravo voziti svoju djecu i inozemstvo na skijanje.