Povijest skijanja

Iako nitko sa sigurnošću ne može reći tko je i gdje izumio takav način kretanja kroz snijeg, neke činjenice o povijesti skijanja su ipak nepobitne...

Počeci skijanja sežu daleko u prošlost. Kako bi se adaptirali i preživjeli na mjestima gdje je vječni snijeg i led, stari Kinezi su morali primjenjivati razne metode kako bi bili dovoljno pokretljivi. Budući su stanovnici tih dijelova zemlje bili nomadi i lovci brzina i pokretljivost su im bili od posebnog značaja. Poznato je da su od kore drveta izrađivali cipele koje bi obložili životinjskom kožom kako bi istovremeno dobili tvrdoću i toplinu. Za posebno neprohodne dijelove izrađivali su ravne drvene plohe na kojima bi mogli stajati bez straha od propadanja u snijeg.

Takve metode se nisu upotrebljavale samo u Kini, nego i u drugim dijelovima svijeta tako da se misli da je skijanje rođeno na više mjesta u približno jednako vrijeme.

O tim mjestima rođenja skijanja postoji mnogo teorija. Od one Nijemca Luthera da se skijanje pojavilo u planinama Mongolije pa da se kasnije tokom ledenog doba proširilo u Sjevernu Ameriku (preko Beringovog prolaza), te kasnije, preko zapadne Azije u sjevernu i srednju Europu.


Pa do teorija koje kažu da je Skandinavija kolijevka skijanja. Tome u prilog ide jedno od najvećih otkrića na tome području, u spilji "Rodoy" na sjeveru Norveške pronađena je urezana slika u stijeni koja prikazuje lovca na skijama, pretpostavlja se da je nalaz stariji od 7000 g. A trenutno se nalazi u skijaškom muzeju u Oslu ("Holmenkollen Ski Museet").

Prema staroj Norveškoj legendi, korijeni skijanja sežu još dalje u prošlost. Oko 8000 g. prije Krista dogodila se invazija na zemlje Skandinavije od strane ljudi koji su se pojavili na "skijama". Saga
kaže da su ljudi došli sa sjevera a prema njima riječ "SKI" dolazi od Norveške riječi "Skid" što bi značilo "Obložen sa kožom".
Taj naziv je upotrebljen iz razloga što im je desna skija bila kraća od lijeve i bila je presvučena životinjskom kožom te je radi većeg otpora bila pogodna za odgurivanje, dok je lijeva skija bila duža, bez kožne obloge i služila je isključivo za klizanje po snijegu.

Kasnije, u srednjem vijeku, se sve više upoznavala vrijednost takvog kretanja kroz snijeg, tako da se primjena skijanja proširila sa lovaca i nomada na ratnike, kurire, svećenike itd.
Samim time su se i skijaške tehnike sve više razvijale i postajale sve raznolikije. Od pradavnih tehnika odgurivanja i klizanja sa dvije različite skije, pa sve do današnjih dana i najmodernijih tehnika koje se koriste u neke sasvim druge svrhe.