Kada je odskijan prvi veleslalom?

Skijanje je, kao sport i turistička grana, svoj prvi jači izlazak na svjetsku scenu imalo između dvaju svjetskih ratova prošlog stoljeća. Dvadesetih i tridesetih godina niču skijališta po švicarskim, austrijskim i talijanskim Alpama, a istodobno se održavaju i prva skijaška natjecanja. Iz njih će kasnije izrasti neke od legendarnih utrka, poput one u Wengenu ili Kitzbühelu. Ta su prva natjecanja vožena u slalomu i spustu, dok je ono što danas nazivamo kraljevskom disciplinom, veleslalomom, bilo još uvijek nepoznato.

Prvi je veleslalom vožen u Italiji 1935., a povjesničari su dosad držali da je prvu veleslalomsku utrku organizirao Günther Langes u ožujku te godine na Marmoladi. No, talijanski magazin Sciare je nedavno objavio otkriće prema kojem je prvi veleslalom ikad zasluga Giannija Albertinija, povjerenika za natjecanja Talijanskog skijaškog saveza (FISI). Prema tim napisima, Albertini je prvi veleslalom organizirao 19. siječnja 1935. u Mottaroneu, mjestu što se nalazi iznad Lago Maggiore.



Albertini je na veleslalom bio "prisiljen" uslijed nepovoljnih vremenskih uvjeta koji nisu dopuštali odvijanje prvotno zamišljenog spusta. Improvizirao je zato stazu niz koju su skijaši morali pratiti točno određenu putanju, a zbog male visinske razlike od tek 300 m postavio je dvije vožnje. Pobijedio je Austrijanac Helmuth Lantschner (gore) s prednošću od šest sekundi u odnosu na drugoplasiranog. Spomenuti Langes je, pak, nazivan "ocem" veleslaloma zbog utrke koju je organizirao 19. ožujka 1935. na Marmoladi, a koja je imala praktički sva obilježja discipline koja će se kasnije nazvati veleslalomom. Po njegovom kasnijem priznanju, Langes se na to odlučio kada je uvidio da je spust koji se dotad vozio niz Marmoladu jednostavno preopasan budući da u ta vremena nije bilo nikakve postave staze niti zaštite. Skijaši su se jednostavno trudili što brže spustiti niz stazu takvu kakva je.

FISI je bio zadovoljan novim formatom natjecanja te ga je iste godine uvrstio u program Prvenstva Italije u Cortini d'Ampezzo, i to u ženskoj i muškoj konkurenciji. Vijest se brzo proširila preko Atlantika, pa su i Amerikanci ubrzo krenuli s veleslalomskim nadmetanjima. Iako postoje indicije da je prvi veleslalom odvožen još 1935., povijesni zapisi sa sigurnošću dokazuju onaj od 4. travnja 1937. održan na Mt. Washingtonu.



Stazu je postavio Richard Durrance, skijaški natjecatelj, fotograf i jedan od utemeljitelja skijališta u Aspenu. Zanimljivo je pročitati neka njegova zapažanja objavljena u američkom Ski Bulletinu 1937.:

"Iskreno se nadam da će kontrolirana forma spusta zaživjeti u budućnosti (...), pogotovo ako želimo skijaške staze Nove Engleske učiniti sigurnijima. (...) Ne pretjerujući puno, mogu reći da staza koja se danas želi proglasiti prvoklasnom mora biti strmija, ravnija i opasnija od bilo koje druge. Pobjednik je mora odskijati što direktnije, nužno usput češući drveće i jedva uspijevajući doći do cilja. Rezultat je jednostavan. Dobar skijaš s nevjerojatnom količinom sreće će pobijediti, ostali će se polomiti. (...) Uživanje u pravom duhu skijanja se, izgleda, zaboravilo.

Prihvaćajući način utrkivanja koji se već ustalio u Europi, mi ih ne pokušavamo kopirati. Puno je razloga zašto razmišljamo o ideji kontroliranog spusta ovdje na Istoku gdje situacija izmiče kontroli. Takvo bi natjecanje moglo biti odgovor na potrebu o ispravnijem cilju savršenstva u skijanju gdje će sigurnost biti glavna odrednica. Moglo bi poslužiti i kao evolucijska karika u našem skijanju te se pokazati kao spektakl čiste i iskrene skijaške tehnike. (...)

Nabrojat ću tri faktora koja igraju važnu ulogu pri uspoređivanju sposobnosti različitih skijaša: tehnika, izdržljivost i odvažnost. Slalom stavlja naglasak na tehnici, a spust na izdržljivosti i odvažnosti pritom zanemarujući sigurnost. Za mene, idealna kombinacija ovih kriterija za ocjenjivanje sposobnosti skijaša bi bilo natjecanje koje možemo nazvati 'veleslalomom'."