Shane McConkey - freeride ikona današnjice

Zvijezda Warren Millerovih nezaboravnih avantura prenesenih na filmsku vrpcu dala je nekoliko svojih razmišljanja za MountainZone magazin, a u čijoj suradnji Skijanje.hr prenosi razgovor u cijelosti... Čega se boji, koji su "highlightsi" karijere, koji su nezaboravni trenuci, u kratkom razgovoru otkriva, kako ga prijatelji znaju zvati, Payne McShlonkey.

Shane McConkey svoju profesionalnu karijeru započeo je kao "mogul skier" (skijanje po grbama, op.a.). Kasnije je napravio i svojevrstan iskorak, postavši američki freeski prvak. Sve to se odvijalo prije 12 godina. 1998. g. McConkey osvaja i titulu IFSA svjetskog prvaka. Tada 31-godišnji McConkey umjesto da se smiri kreće nezaustavljivo naprijed, te 2002. g. osvaja titulu skijaša godine, u izboru televizije ESPN.

Niti ovdje McConkey ne prepoznaje limite. Kanađanin 2003. godine radi veliki zaokret, još više zbliživši se s najekstremnijim sportovima. Te godine McConkey pokreće novi sport, zvučnog imena - "Ski BASEing". Pravila su jednostavna - freeride spust skijama završava skokom od nekoliko stotina metara u duboku provaliju (!). Promovirajući ovakvu adrenalinsku "bombu" nedavno je skijama skočio i sa švicarskog vrha Eiger, u blizini Wengena. Točka na "i" došla je ubrzo, smjestivši se među tri skijaša koja su najviše utjecala na skijaški sport u posljednjih 35 godina, u izboru čitatelja američkog Powder Magazina.

Najupečatljiviji i najdojmljiviji trenutak na skijama je...?

Upravo ovaj. Stajanje na vrhu planine u Hainesu (Aljaska, op.a.), s pogledom prema ski ruti. To je kao dvostruki salto prilikom ski BASE skoka s neke velike stijene. Cliff-ovi su ogromni, uznemirujući. Stojim ovdje već 45 min i nadam se da će ekipa uspjeti napraviti dobre fotografije. Osjećaj je kao na vrhu svijeta!

Čega se bojiš?

BASE jumpovi me strahovito plaše. Sport je jako opasan. Plaši me i opasnost od lavine, te vrlo strme padine, na kojima postoji mogućnost otklizavanja. Zapravo, najviše me plaši mogućnost ozljeđivanja, čime god se bavio. No s druge strane, kada se čovjek nađe u takvim situacijama i prođe ih bez posljedica, kao nagradu dobije najljepši osjećaj na svijetu. To se ne može mjeriti ni sa čime. Zato su opasne stvari tako zabavne. Da nisu opasne, ne bi niti bile toliko zabavne.

Najbolja stvar u skijanju je?

Kuhanje mesa za vrijeme skijanja!? Dovraga, za što služe skije? Za jurnjavu prema dolje, je li tako!!?

Možeš li nam nabrojati svoja tri omiljena skijaša?

Scott Gaffney, Chris Davenport i J.T. Holmes. Neizmjerno poštujem ove stare face, koje još uvijek rade ludorije prilikom spuštanja niz stazu. Tome je samo jedan razlog, vjerujte mi, jako dobro znam koliko su neke stvari teže kad ste stari kao metuzalem.

Natjecanja su...?

Ono što razdvaja dečke od pravih igrača. Morate jako dobro razmisliti i biti vrhunski spremni ne bi li dali sve od sebe za pobjedu. A konkurencija samo čeka vašu slabost. Ovdje nema isprika. Najgora stvar koju viđam po natjecanjima je odustajanje natjecatelja, jer im navodno nisu dobri uvjeti, ili se pak žale organizatoru da su jumpovi loše napravljeni, da ne valja ruta i sl.

Za dvadeset godina?

Gledat ćemo u nazad i prisjećati se vremena kada je freeride bilježio ovakav napredak. Govorit ćemo kako je bilo zabavno biti sudionik svega ovoga.

Što poručuješ mladim skijašima?

"Look out belooooow!!"