Ovisnost o adrenalinu – uzrok pogibije ekstremnih skijaša

Shane McConkey, Doug Coombs, Billy Poole, Ryan Hawks, Arne Backstrom, Jamie Pierre, Kip Garre... Niz sjajnih ekstremnih skijaša koji su poginuli izvodeći ludorije po otvorenim prostranstvima punim svježeg snijega. Svatko od njih je bio vrlo iskusan skijaš, no iskustvo im nije pomoglo da prepoznaju rizike situacija u kojima su se zatekli. Pored njih, još je duži niz skijaških zvijezda i onih koji to tek žele postati što su vratolomije platili ozbiljnim ozljedama.

Što je to što tjera te skijaše preko ruba prihvatljivog rizika? "Nitko ne želi umrijeti", kaže Robb Gaffney, bivši big-mountain skijaš koji sada radi kao psihijatar u Squaw Valleyju. Njegove riječi prenosi Skiing Magazine u temi koja se bavi rizikom ekstremnih skijaša. "Ali ljudi uvijek nađu načina da sami sebe uvjere da to što rade nije opasno. Uspješno će se izvući iz nekoliko opasnih situacija i počet će o sebi razmišljati kao o tipu koji riskira, ali i profitira. Osim toga, mada paradoksalno zvuči, sigurnosna oprema poput ruksaka na napuhavanje može natjerati ljude na veći rizik jer se tada osjećaju sigurnijima."



Još je jedan "okidač" za nepromišljeno srljanje u opasne situacije – poznavanje terena. "Podaci nam govore da poznavanje terena vodi većoj toleranciji spram rizika od lavina", kaže Ian McCammon koji se u Utahu bavi proučavanjem lavina. "Ljudi misle da je rizik manji budući da poznaju teren kao svoj džep. Ali snježni su uvjeti uvijek drugačiji..."

Činjenica da su svi trikovi, skokovi i vratolomije gotovo odmah dostupni putem društvenih mreža stvara opasnost da ostali skijaši pokušaju nadmašiti takve dosege. Često izvode stvari za koje nisu spremni samo zato što je uključena kamera ili zato što žele nadmašiti već viđeni trik na Youtubeu. Riječ je o pravoj ovisnosti o adrenalinu, a Gaffey je tako i opisuje: "Osjećaj koji opisuju osobe koje redovito skijaju niz litice je identičan onome koji opisuju ovisnici o drogama koje liječim."



Problemom su se pozabavili i znanstvenici. "Kod ovisnika o adrenalinu mozak radi drugačije nego kod običnih ljudi. Dio mozga koji odgovara na nagradu postaje aktivniji kada se rizik povećava, dok se aktivnost dijela mozga zaduženog za samokontrolu usporava", objašnjava Tom Schonberg, znanstvenik sa Sveučilišta u Texasu.

Može li se takvo ponašanje regulirati? Ekstremni skijaš Julian Carr je uvjeren da ključ leži u odgovornom pristupu: "Uvijek prođem check-listu. Imam li potrebne vještine, jesu li uvjeti odgovarajući... Odgovorim li na što od toga negativno, odustajem. To mi se dosad samo jednom dogodilo. Svi su me moji prijatelji poštivali zbog te odluke."