Jamie Anderson

Tek ti je 19 godina, a već si osvojila naslov najbolje snowboarderice protekle godine, titulu TTR šampionke, X-Games zlato!! Kako ti to uspijeva?

Ne znam, zvuči preludo, jesi siguran da sam to sve ja (smijeh)?! Ma predobro, stvarno sam blagoslovljena. Sve mi se poklopilo kako treba i imala sam odličnu sezonu.

Možda je do hrane. Čime te hrane?

Uglavnom organska hrana! Jedem zdravo, sportski, ali teško je to sve održavati zbog silnih putovanja.

Koliko ti znače te sve titule, taj uspjeh u snowboard sportu?

Jako, jako puno! Uzbuđena sam od same pomisli na sve to, još uvijek sam u šoku, ali treba ići dalje...

Krenimo od samih početaka. Kako je počelo...

Odrasla sam u South Lake Tahoe koji ima savršenu poziciju među svim tim silnim planinama oko mene. S devet godina sam kao najmlađa sestra radila sve što i moje starije sestre, tako sam i počela sa snowboardom. Išli smo svako malo na Sierra at Tahoe, kojem sam iznimno zahvalna, jer su nas od samih početaka podržavali u onome što smo radili. Nešto poslije sam krenula na natjecanja, na manja naravno, pa USASA serija natjecanja, i malo po malo počela sam voziti i velika natjecanja kao što su X-Games. Sve se jednostavno prirodno dogodilo.

Opiši nam kako je to odrastati u Lake Tahoe?

Savršeno! Imaš sve što možeš poželjeti na jednom mjestu, definitivno savršeno mjesto za odrastanje.

Kada si odlučila krenuti u profesionalnu karijeru?

Nisam nikada donijela tu odluku, bilo je prirodno, samo se dogodilo. Obožavam snowboard i jednostavno sam išla za tim da vozim čim više, a tako su krenula i sponzorstva i prvi novci.  Radim ono što volim, putujem i uspijevam živjeti od toga.  Mislim da je pravi recept iskrena ljubav prema sportu i s tim možeš što te volja...

A da nisi snowboarder, što bi radila?

Vjerojatno bih bila na fakultetu, s prijateljima negdje u svijetu.

Doslovno si dominirala cijelu prošlu sezonu na svim TTR natjecanjima, a kako izgleda ne pokazuješ znakove da ćeš stati..

Da, tako je i bilo dok mi slezena nije pukla na U.S.Openu... Ali vratit ću se brzo.

Boljka ti je to što si allarounder riderica, jel to razlog dobrim rezultatima?

Mislim da ako voziš različite terene, da te to čini boljim od drugih. Kjersti Buaas vozi pipe i slopestyle bolje od bilo koga, pa ću probati nju pratiti. Ona je prava boarderica.

TTR titula? Koliko ti to znači?

Znači mi sve!  Nakon toliko truda i cijele serije natjecanja kroz cijelu sezonu, bilo je super to što sam dobila veliku nagradu na kraju za sav trud.

Da li misliš da si s tom titulom  doista najbolja na svijetu?

Pa, da i ne. Mislim da sam jedna od najboljih, nisam sigurna baš da sam "najbolja". Teško je gledati iz te perspektive, čudno mi je to tako gledati. Kad zbrojiš sva natjecanja, proglašenja od medija i drugih ridera izgleda tako, ali mislim da to nije nešto oko čega bi se trebala zamarati. Pokušavam živjeti kako hoću i pritom uživati u tome i raditi ono što volim, a to  je snowboard!

Osvrt na proteklu sezonu? Izmakla ti je još jedna TTR titula, bila si ispred svih...

Bila sam odlična! Vozila sam dobro, sve je išlo po nekom planu, a i svi su mi govorili, pobijedit ćeš, nitko te ne može sustići, najbolja si. A onda ti se dogodi velika ozljeda i to je to. Sve stane. Ozlijedila sam se pred kraj sezone i više ništa ne možeš napraviti s tim. Tako to ide.

Na koga se najviše ugledaš od ostalih boarderica.

Kjersti Buaas, Jana Meyen, Marie-France Roy one su tako dobre riderice. Allarounderice, staviš ih na bilo koji teren, i jednostavno odvoze sve što im se nađe na putu.

Da li je neki ovogodišnji video part na pomolu?

Da. Bilo je u planu i sve je krenulo dobro, ali ozljeda me spriječila u toj realizaciji. Dogodine vjerojatno.

Float movie. Kako ti je to iskustvo bilo?

Bilo je odlično! Koncept cijelog filma mi se jako sviđao, ekipa je bila super i cool je bilo za vidjeti sve te cura na okupu. John Roderick (redatelj op.a.) je super osoba sa kojom možeš čuda raditi. Zanimljivo iskustvo, kojeg definitivno hoću ponovno proživjeti. Možda s nekom "muškom" ekipom.

Kako bi izgledao tvoj savršen part...

Od svega pomalo. Powder, street railovi dosta parka i halfpipe. Što će ti više? (smijeh)

Vezano za budućnost? Gdje se vidiš?

Za sada se želim natjecati, ali za koju godinu tko zna. Vidim se u svemu.

Billabong. Kako je počelo?

Obožavam ih, oduvijek. Ljudi su odlični, a stvari još bolje, tako da što se njih tiče sam oduševljena. Trenutačno radim na svojoj "signature" liniji outerware-a, što mi je novo iskustvo i jako sam uzbuđena zbog toga!

Od nedavno voziš za Gnu? Kako je do toga došlo? Nakon dugih godina na Salomonu.

Salomon je bio moj prvi sponzor, od 11 godine, iznimno sam im zahvalna na svemu.  No sada sam potpisala za Gnu Snowboards i jako mi se sviđaju.

Tko ti je bio najveći uzor u životu/karijeri?

Definitivno mama, nema bolje osobe od nje! Zahvalna sam joj na svemu! Što se snowboard ikona tiče, definitivno Danny Kass, Travis Rice i Scotty Lago!

Planovi za neku daljnju budućnost?

Non-stop mi se miješa sve u glavi, tako da definitivno ne znam. Kako se otvori koja prilika, tako ću i reagirati na nju. Zanima me zdravlje, prehrana i sportska medicina, pa možda tu negdje, ali bilo bi cool biti i neka rock zvijezda!

Uz sve obveze, natjecanja i putovanja, da li stigneš raditi neke uobičajene ženske stvari? Shopping i to, ipak ti je devetnaest tek!

Pa tek sam završila srednju školu prošlog ljeta, tako da mi je jako drago da sam taj dio završila. Dečka nemam, tako da za shoping uvijek nađem vremena! (smijeh)

Čime se još baviš osim snowboarda...

Surfam, skateam, ples obožavam, glazba, umjetnost i karaoke.

Zadnje riječi tvoje mudrosti našim čitateljima...

U tri riječi mogu sažeti ono što sam naučila u životu: život, ljubav i smijeh. Ostalo liječi vrijeme, radi ono što želiš, jer je život pre kratak za bilo što drugo!