Bjelolasica

132 km od Zagreba te samo 27 km od Ogulina (put Zagreb - Bosiljevo - Ogulin - Jasenak, nap.a.), nalazi se najveće hrvatsko skijalište - Bjelolasica. Put iz Rijeke moguć je u nekoliko varijanti. Najudaljenija, ali najbrža i najsigurnija u zimskom periodu je autocestom Rijeka - Zagreb te potom autocestom A1 do Ogulina i dalje preko Jasenka do Bjelolasice. Ta varijanta ima okruglih 140 km i prosječnom vozaču trebat će nekih sat i pol vožnje automobilom. Varijanta preko Novog Vinodolskog i "Rudolfine" sve do Jasenka ima 80 km i kilometarski je najkraća, no u zimskom periodu svi moraju biti spremni na (ne)očekivane zimske radosti, a vožnja bez zimskih guma, pa čak i lanaca, gotovo da i nije moguća. Varijanta od Rijeke preko Vrbovskog, Ogulina i Jasenka ima 115 km, no u zimskim uvjetima je vremenski najduža.



Splićani će morati autocestom A1 potegnuti punih 340 km, stavljajući jasan znak isplativosti i cijene ovakvog jednodnevnog ili višednevnog skijanja, budući da su brojni bosansko hercegovački skijaški centri puno bliži, a treba biti realan i priznati da nude puno više.

Dno skijališta i pristup njemu vrlo su dobri. Lokalna cesta je solidno čišćena, a mjestašcem dominira Olimpijski centar koji je smješten na 620 metara nad morem i nudi sasvim dovoljne smještajne kapacitete za koje Bjelolasica trenutno ima potrebu. U toplijem dijelu godine, u ponudi su i nogometni teren s atletskom stazom, trim staza te sportska dvorana. Skijalište je udaljeno samo nekoliko stotina metara od HOC-a, a parking za nekoliko stotina automobila smješten je na samom dnu staze i istoimene vučnice Vrelo.



Upravo je Vrelo glavna tema svih priča o potencijalu Bjelolasice. Iako je ova crna staza već dugi niz godina izvan pogona, nedavno je u potpunosti renovirana i sada nudi konfiguracijski zasigurno najljepšu i najkvalitetniju skijašku stazu u Hrvatskoj. Njena dužina je 1.540 m, a denivelacijom i proširenjem stvorene su idealne mogućnosti za buduće udomljavanje FIS utrka, pa čak i utrka FIS Europskog ili Svjetskog kupa. No o tome će biti vremena za razgovor kada se poslože ostali preduvjeti, a to je zasigurno sustav umjetnog zasnježenja, koji je na Bjelolasici još uvijek predmet maštanja. Iako državni organi uporno obećavaju izgradnju sustava, to nikako da se dogodi.

Navedeni sustav velika je investicija, no poznato je da skijališta na visinama od 1.000 do 1.500 mnv, koja se pri tome nalaze na diobi kontinentalne i primorske klime, a nemaju snježne topove, jednostavno su osuđena na odumiranje. Najbolji dokaz tome su dvije pune sezone (07/08 i 08/09.) u kojima je Bjelolasica zabilježila tek nekoliko skijaških dana.



Dolaskom dvosjedežnicom Vrelo na vrh istoimene staze na raspolaganju je druga dvosjedežnica - Gomirkovica. I u ovom slučaju sjedežnica i staza dijele isto ime. Gomirkovica je duga 1.200 m i crvenog je karaktera te je ujedno vikendom i najfrekventnija staza na Bjelolasici. Na njoj se nalazi i sjedište lokalnog HGSS-a te ugostiteljski objekt iz socijalističkog vremena, koji nudi odličnu i ne preskupu hranu te može ugostiti oko stotinu gostiju. Kavu ili čaj platit ćete 8 kuna, dok će sendvič, hot dog i sl. stajati oko 12 kuna. Varivo stoji 15-ak kuna, dok je varivo s mesom oko 25 kuna.

Dvosjedežnica Gomirkovica vodi do platoa na kojem je moguće odabrati kratke plave staze i vučnicu Livade, ili se zaputiti trećom dvosjedežnicom sve do vrha skijališta. Vrh skijališta, često vrlo hladan i nerijetko maglovit, nalazi se na 1.392 mnv, a označava start staze 1.700 m duge staze Bjelolasica, koja vodi sve do početka staze Vrelo, ili ishodište kratke, ali izrazito lijepe staze Vilinska draga, koja je pokrivena također vučnicom.

Bjelolasica često nudi zaista prave zimske i snježne uvjete te će oduševiti svakoga željnog prirodnog snijega (kad ga ima, nap.a.). No blizina mora, koje je udaljeno svega 30-ak km zračne linije te južna i jugoistočna orijentacija većine staza Bjelolasici često rade velike probleme. Nerijetko se događa da se i velike količine snijega otope u prekratko vrijeme, naletom jačeg juga. Jedino je šumom zaklonjena i pretežno sjeverno orijentirana staza Vrelo s punim potencijalom. Upravo stoga ostaje najveći žal da za ovo skijalište već dugo vremena nitko ne mari, osim vrijednih radnika i voditelja skijališta, koji nerijetko čine zaista velike napore ne bi li ugostili toliko željne skijaše i bordere. Onako kako smo i započeli, tako ćemo i završiti - riječju "potencijal".

Novosti u sezoni 2005/06: