(7) Kopaonik, Srbija - II. dio

DAN 12, Kopaonik (Srbija) 14.01.2010.

Još doma negdje imam stari monopoly iz bivše Juge gdje su odmah nakon starta kućice redom bile Jahorina, Bjelašnica, Kopaonik, Krvavec i Popova Šapka. Tu sam prvi put čuo za Kopaonik. No, proći će još nekih 20 godina prije nego li zaista dođem do njega.

Kamenje na stazama, neuređene staze, gužve, previsoke cijene? Ne! Kopaonik je ispao sve suprotno od navedenoga. Ovakve gore navedene opise Kopaonika nalazio sam po čitavom nizu webstranica. Naravno, moja očekivanja od Kopaonika bila su nikakva. Idem tek toliko da vidim kako izgleda.

Snijega kronično nedostaje i na Kopaoniku. U Brzeću ga još uvijek nema na vidiku, a sedežnica Bela Reka 1 ne funkcionira. Kako do Kopaonika? Ilija, vlasnik Vile Radigost, brzo mi je doskočio u pomoć. Zamolio je neke od svojih gostiju s autom da me prevezu do 14km udaljenog Kopaonika. Kako se penjemo od Brzeća, koji se nalazi na oko 1100 metara nadmorske visine, prema naselju Kopaonik, koji je na 1770 metara nadmorske visine, snijeg se najprije pojavljuje u tragovima, a onda ga je na ulazu u naselje već posvuda. Ali ljudi koji ovdje žive ne sjećaju se kada ga je zadnji put u siječnju bilo tako malo.

Uzimam trodnevni skipass. Namjeravao sam ostati dva dana, ali s obzirom da Brezovica na Kosovu ne radi i vjerovatno neće proraditi u skoroj budućnosti, odlučio sam na Kopaoniku provesti tri dana. A onda na Popovu Šapku u Makedoniju. Danas sam dobio informaciju da na Šapci ima 25 do 30cm snijega i da rade sve žice.

Gledam na oglasnu ploču stanje na skijalištu. Zbog nedostatka snijega otvoreno je svega 7 žica i oko 10-tak staza. Nije ni to loše. Kopaonik ima deklariranih ukupno oko 55km staza, ukupno 23 žice, a najdulja staza je dužine 3.5km. Središnji dio skijališta je taj koji je danas otvoren – žice počinju na 1770m, a završavaju na vrhu 2017m. Prije koju godinu postavljeni su topovi, ali trenutno samo na središnjem dijelu skijališta koje je i danas otvoreno. Bez topova teško da bi Kopaonik radio. Staze su uglavnom plave i crvene te pokoja crna. No, crna staza Duboka1 koja je danas otvorena zapravo je daleko od crnih staza po Sloveniji, Austriji ili Italiji. Prije bi to bila crvena. Staze su odlično povezane tako da odgurivanja nema, a ono najvažnije – odlično su pripremljene. Lijepe su tvrde i ispeglane, tu i tamo ledenih ploha, ali toga ima i po Sloveniji i Austriji. Kamenčića zanemarivo. Rekao mi je Ilija da su po ljeti temeljito očistili stazu od kamenja. Uglavnom, kao da skijam na nekom zapadnjačkom skijalištu. Pravi gušt. Staze bez hupsera izdržavaju do kraja dana. Gužve nikakve. Ljudi ima, ali sasvim pristojan broj i svi se drže pravila skijanja. A posvuda su redari koji upozoravaju ako naleti koji neoprezan skijaš, a na ulazu u žicu također prave reda. Na žicu se ulazi odmah ili, u najgorem slučaju, čeka se minuta dvije. Žice su uglavnom sve odreda nove – Doppelmayrice postavljene prije 3-4 godine.

Cijene pića na stazama su iznad srpskog prosjeka, ali još uvijek ispod cijena po skijalištima u Sloveniji, Italiji i Austriji. Npr odlično kuhano vino u kafiću uz stazu dođe 170-180 dinara. 1 euro vrijedi 97 dinara.

Ljudi ljubazni. Ja osobno nisam imao nikakvih problema.

A poslužilo me danas i vrijeme. Prekrasno sunčano. S vrha uokolo pogledom pratim snježne vrhove i padine planina. Šuma je dosta malo u usporedbi s ostalim planinama. A i na Kopaoniku se osjećam jako ugodno. Poput Jahorine, rekao bih da je ovo 'planina s dušom'.

DAN 13, Kopaonik (Srbija) 15.01.2010.

Opet Ilija za mene žica goste Vile Radigost da me povezu do Kopaonika. Nema nikavih problema. U skoro svakom autu ima po mjesto dva slobodno.

Gore na planini otvorene su iste žice i iste staze kao jučer. Ali staze su danas još bolje pripremljene. Očito su jučer nakon zatvaranja skijališta i cijelu noć pucali topovima. Ledenih ploha danas skoro da i nema.

Nažalost, negdje oko 13:30 sati spustila se takva magla da ne vidim ni prst pred nosom. Ne pomaže ni maska protiv magle. Skijam još malo, a onda odlučujem završiti sa skijanjem za danas i otići u hotel.

DAN 14, Kopaonik (Srbija) 16.01.2010.

Moj posljednji dan skijanja na Kopaoniku. Danas nas je u Vili Radigost ostalo samo četvero, ali Ilija mi i danas pronalazi prijevoz do skijališta. Vani je hladnije nego prethodnih jutara. Navodno je na planini noćas nešto padalo i još uvijek pada.

Zaista kako se od Brzeća dižemo prema skijalištu, primjećujem puno više snijega nego jučer ili prekjučer. Nije ga palo Bog zna koliko. Samo koji centimetar, ali i to je napredak. Još uvijek lagano pršti dok na noge stavljam skije i put žice. Da ne bude da samo hvalim Kopaonik, ima i jedna zamjerka. Iako nove, žice su dozlaboga spore – posebice 4-sedežnica na Karamanu. Sporiju žicu od ove na Karamanu u životu nisam vidio. Danas je hladno, -7°C, lagano puše, i sjediti na žici 15 minuta nije baš ugodno. Još je tu i magla koja se cijeli dan igra s nama skijašima – malo je ima pa malo je nema, malo je gore pa malo dolje. Igram se i ja s njom pa ovisno o tome gdje se nalazi, mijenjam i ja brežuljak. Dobro je to što je Kopaonik rasprostranjen na nekoliko brežuljaka pa će gotovo uvijek postojati neki dio skijališta gdje nema magle.

Staze i dalje savršeno drže, a ljudi daleko manje od posljednja dva dana iako je subota. Sa staze se ravno ulazi na žicu.

Skijalište se zatvara u 16:00 sati i kao naručeno. Jer upravo tada se gusta gusta magla spustila nad cijelo skijalište i skijanje postaje nemoguća misija.

Na kraju završne impresije o Kopaoniku. Kao što sam rekao, čitajući natpise na netu, nikakva očekivanja nisam imao od ovog skijališta. Zbog toga je i moje iznenađenje uređenosti Kopaonika bilo veće. Puno staza s daljnjim velikim potencijalom razvoja. Odlično uređene staze. Nove žice. Organizacija i red. Nema gužvi. Cijena skipass jeftinjava. Cijene hrane i pića na skijalištu nešto viša od srpskog prosjeka, ali i dalje jeftinije od skijališta na zapadu. Uglavnom, jedno zaista ugodno iznenađenje i bez puno razmišljanja vratit ću se ovdje dogodine. U drugoj polovici veljače – tada kažu da na Kopaoniku uvijek ima najviše snijega.

Da ne zaboravim pohvale Iliji i njegovoj Vili Radigost. Cijelu vilu je izgradio on svojim rukama i u vili prevladava drvo. Restoran za doručak i večeru je također sav u drvu s velikim kaminom. Hrana je domaća i fenomenalna i uvijek ju je toliko da ne možeš nikada sve pojesti (ovo govori netko tko obično jede ko vuk). Sobe su čiste, tople i udobne, a kako je vila malo udaljena od glavne ceste, odlično se spava uz zvuke riječice koja protječe ispod prozora. A cijena? 18 eura za polupansion. Nevjerovatno...