01.02.2010.      

Vedran Anelić
http://backpack.blog.hr
 

Došao, vidio i nikada više se vratio u Bansko. Ili možda ipak da?

-.--.-

DAN 2, Bansko (Bugarska) 04.01.2010.

Doručak malo kasnije nego inače u hotelima. Sala se otvara tek u 07:30, a skijalište u 08:30 pa je na knap. Trebali bi otvoriti barem u 07:00, ako ne i u 06:30. Izbor je velik, ali sve hladno, od kajgane do kobasica i slanine, a kruh je od jučer. Ako je ovo hotel s 4 zvijezdice, onda sam ja kralj Engleske. Po mom mišljenju jedva bih mu navukao 3.

S frendovim autom odlazimo do gondole. Dan je lijep i sunčan, ali vrlo hladan, nekih -15°C. Bansko je na 800m visine i snijega nema. Parking se pred gondolom dodatno plaća 8 leva. Sve se u Banskom dodatno plaća tako da i nije baš jeftino kako su mi govorili. A pred gondolom šok i nevjerica. 300 metara kolone s jedne strane vijuga po parkiralištu pred ulazom u gondolu, 300 metara s druge strane. Unutar zgrade gondole spajaju se u 1 kolonu. Druga je, nešto kraća, kolona za kupnju karata. Velika većina ovdje je Grka, a onda slijede Bugari, Rusi, Makedonci, Srbi, Rumunji pa čak i Moldavci i Ukrajinci. Na šalteru za kupnju skikarte teti treba 5 minuta za svaku osobu. Ispred nas ih je 15. Na kraju se računica pokazala točnom jer nam je trebalo 1 sat da napokon dođemo do skikarte. Ona nije jeftina, suprotno pričama. 5-dnevna skikarta dođe 266 leva. što je 140-150 eura.

A sad u red za gondolu. Tu, iako je dio grupe od početka čuvao mjesto, čekamo još dodatnih oko sat i pol. Na kraju do gornje postaje gondole dolazimo tek malo prije podneva. Gondola je nova, izgrađena 2002., ali malo preduga. Vožnja od dna do vrha traje oko 20 minuta. Na pola puta je moguće izaći, ali tamo nitko nikad ne izlazi.

Pred gornjom postajom gondole je veliki plato s nekoliko kafića i ljudi kao mrava. Tu počinju 2 duge sedežnice koje idu dalje prema gore te 1 kraće sidro. Danas jedna od sedežnica ne radi pa je na preostaloj toliko gužve da bi se trebalo čekati još sigurnih 45min. A sidro je prekratko i teren na njemu preravan. Prema mapi skijališta, tamo gdje završavaju ove sedežnice, kreće njih nekoliko prema vrhu. Ali vrh je nemoguća misija. Svaka čast onom tko se kroz ovakvu gužvu probije do njega. Meni ne pada na pamet da danas još jednom stojim u redu jer bih se na kraju mogao spustiti samo jednom prije nego li se skijalište zatvori.

Bansko je grad bez duše. To je grad hotela, hotela i hotela te u centru ima nešto običnih trgovina. Bansko je jedno veliko gradilište. Previše je to smještajnih jedinica i ljudi za deklariranih samo 70km staza.

Odlučujemo se spustiti od gornje stanice gondole prema dolje. Meksikanac kojeg smo susreli u gondoli rekao nam je da na pola puta do doline postoji pomalo izolirana sedežnica na kojoj nema gužve. Idemo prema njoj. Kad bi se od vrha gondole spuštali skroz do njena dna tj. doline ukupna dužina te staze je 7km i to je najduža staza u Banskom. No, ta staza je toliko položena da na njenoj donjoj polovici (dakle 3.5km) je potrebno čak odgurivanje skoro cijelim putem. Malo predosadno.
Staze su tvrde i dosta ledene. Jučer je cijeli dan i noć orkanski puhalo pa je pomelo snijeg sa staza. A snijega ionako nema puno. Ono što govore na službenoj web stranici Banskog www.banskoski.com je čista laž. Već tjednima ondje stoji 40 do 70cm snijega. U najboljem slučaju ga ima 10cm. Pola staza i žica je zatvoreno. Ima i nešto kamenja tu i tamo po stazama, ali led i kamenje su manja briga. Najveća briga su sami skijaši.

Skijaša je toliko da skoro nema praznog prostora na stazama. Nema uživancije da možeš malo pustiti skiju i guštati. Od svih skijaša na stazama, njih 90% ili uopće ne zna skijati ili skija jako jako slabo. Velika većina skijaša je na unajmljenim skijama što onda dovoljno govori za sebe. Ti "skijaši" umjesto da ostanu na poligonima za učenje skijanja, misle da mogu odmah skijati i na strmini. Poligoni zjape gotovo prazni. Strašno!!! Ljudi padaju na sve strane. Padaju na strmini, padaju na ravnini. A strmine na ovoj 7km dugačkoj stazi su zapravo više samo malo nagnut teren, nego strmina. No većina ne uspijeva savladati ni ravninu, a kamoli malo nagnut teren. Na mjestima ima toliko skijaša na tlu da jednostavno čovjek ne može nigdje proći, već zaustaviti se i sačekati da se netko nekako digne i skloni sa staze. FIS pravila skijanja ovdje ne postoje. Nitko ne gleda lijevo i desno. Svi skijaju na sve strane. Svako malo netko naleti poprijeko pred tvoje skije ili padne pred tobom pa se sad ti snalazi. Onda tu dolaze i oni na sanjkama koji se bez beda sanjkaju na stazama za skijanje. U životu na svim skijalištima zajedno na kojima sam bio (a bome sam ih vidio preko 20 na 3 kontinenta), nisam vidio toliko loših skijaša kao u Banskom. Jahorina koja je do sada nosila titulu skijališta s najgorim skijašima je mila majka prema Banskom. A koliko tek ovdje ima plugova!!! Svaki drugi skija u plug, a velika većina ide ravno niz najveću strminu skijajući tako u plug. I naravno da svi padaju. Mene je osobno strah od svih ovih nesavjesnih skijaša. Obično mislim na led i kamenje, ali ovdje nemam vremena za led i kamenje. Mislim samo da će netko svakog časa iskočiti pred mene i srušiti me i da ću završiti u bolnici. Hvala Bogu da sam se sjetio uzeti zdravstveno osiguranje!

Uglavnom, ona 4-sedežnica na pola puta do doline zaista danas zjapi prazna pa se par puta vozim njom. Tu postoje 2 vrlo strme staze, od kojih je jedna prava crna staza. Ta je ful puna ledenih ploha i jako jako strma, ali užitak za skijanje. Nažalost i na ovu crnu dolaze oni "skijaši" u plug i na ledu naravno padaju svakih par metara. U jednom trenutku s dna crne staze promatram skijaše i od 30, samo ih 5 završava bez pada.

Topovi deru cijeli dan tako da je i tu malo problema. Sve u svemu, staze i nisu tako loše pripremljene, variraju od ekstra laganih do ekstra teških, ali problem su gužve i čekanja na žicama te nevjerovatan broj loših skijaša. Zvuči kao pretjerivanje, ali istina je. Teško je to opisati riječima.

Žice su zaista sve odreda nove i moderne. Ali čekanje te ubija u pojam...
U gradu opskrba u supermarketu. Cijene više nego kod nas. Na skijalištu kava, čaj, pivo i slično košta kao na slovenskim skijalištima. Bansko uopće nije jeftino tako da ako netko misli doći, nek donese nešto deblji novčanik.

-.--.-

DAN 3, Bansko (Bugarska) 05.01.2010.

Osvanuo je bijeli dan. Gledam kroz prozor. Pada gust snijeg. Sve je pod bijelim pokrivačem. Sva dolina je bijela.

Poučeni jučerašnjim iskustvom dolazimo još ranije do gondole. Točno malo prije otvaranja u 08:30 nalazimo se pred njom. Naravno - u koloni. Danas čekamo "samo" sat vremena.

Snijeg ne prestaje padati, malo je i maglovito. A uz sve to, topovi i dalje deru. Barem je 10-15cm svježeg snijega koliko-toliko prekrilo ledene plohe.

Ljudi i dalje prepreviše. Možda čak i više nego jučer. Na gornjoj postaji gondole i dalje ne radi jedna od sedežnica tako da je na onoj drugoj kolona već rano ujutro poprilična i moglo bi se doći na red nakon možda pola sata čekanja. Odustajem. Spuštam se istim stazama kao jučer. No, i na onoj jučerašnjoj sedežnici je danas gužva. Ne prevelika, u najgorem slučaju čeka se 5min. Druge opcije nemam, nego čekati.

Skijalište i danas obiluje "skijašima". Najbolji su mi oni na crnoj i crvenoj stazama koji uporno skijaju ravno u plug. Nebrojeno puta su kroz dan izletavali pred mene i skoro me pomeli.

No, nagradu za najbolje skijanje dana uzima jedna žena i jedan tip. Žena naime u brzini skija ravno niz strminu, mlatara rukama i panično viče iz sveg glasa "Stop me! Stop me!". A dok sjedim na sedežnici, vidim tipa kako stoji na stazi i odmara, a prema njemu ide drugi na skijama jedva nekako skijajući. Taj koji skija pada dva metra pred ovim koji stoji i skliže se na guzici do njega i skoro da ga nije srušio. Hvata se grčevito s obje ruke za njegovu nogu i ne pušta ju dok i ovaj koji je stajao nije završio na podu.

Onda je tu bilo nekoliko zgodnih sudara po kutem od 90°. Ili plugaš koji se s nekoliko napravljenih salta strmoglavio preko ruba skijališta niz 10 metara dugu strminu među drveće. Još jedan je napravio isto, ali bez salta. Onda su tu obitelji od 3-4 koji se uče skijati u gusjenici na najužem dijelu staze, pa oni koji u najužem dijelu staze stanu čavrljati ili sjednu i odmaraju po sredini iste. Popis je predugačak onoga što sam vidio i doživio u Banskom.

U jednom trenutku sam se zaj**** i promašio skretanje te završio ponovno u dolini na donjoj stanici gondole. Trebao bih ponovo u duuuugačku kolonu. Razmišljam da bih natrag u hotel. Dosta mi je danas pola dana živciranja. No, transfera do mog hotela nema. Za razliku od ostalih koji imaju povratni transfer od 13h, moj ima tek od 15:30h. A frendove sam negdje izgubio putem, a auto je naravno zatvoren. Vraćam se u kolonu i čekam još sat vremena. Nadam se da bi možda ona gornja sedežnica mogla imati sada manje ljudi, ali ništa od toga. Svuda se čeka i čeka i čeka. Najveći problem Banskog je u izostanku organizacije i discipline. Tu pred žicama svi stoje u tko zna koliko redova, guraju se preko reda, onda ne znaju koristiti proximity card skikartu, pa skaču preko pečke pa im se skije zaglave među prečkama ili padaju čekajući u redu... Ma užas.

Na kraju ću reći samo jedno: došao, vidio i nikada više se vratio u Bansko. Ili kako bi Englezi rekli - never ever again! Svi koji namjeravate u Bansko, moja preporuka je da promijenite planove jer ovo je katastrofa. Za ove koji nemaju skijališta poput Ukrajinaca, Moldavaca, Grka i sličnih ovo je vjerovatno super biti malo na snijegu. Ali za nas koji smo naučeni na Sloveniju, Austriju, Italiju, Francusku, ovo je malo puno too much.

Naravno da telefon u mojoj sobi još uvijek ne funkcionira. Ujutro su rekli "maybe today". Navečer kažu da je problem u telefonskoj mreži glavne hotelske zgrade i da do daljnjega nema telefona.

A da ne kažem da sam ja na vrata svojeg apartmana i frendovi na vrata svojeg izvjesili ujutro znak "Please clean the room". Moj apartman je na pola bio sređen. Frendovi našli znak na svojim vratima onako kako su ga pustili i naravno nesređen apartman.

Gledam pred koju minutu kroz prozor i odrasli tip s videokamerom trči oko ralice koja čisti cestu pred hotelom sav u čudu što je to jer ralicu nikada nije vidio...

 

 

 

 

« Prethodni članakSljedeći članak »

KOMENTARI

Trenutno niste prijavljeni. Molimo prijavite se!

login:

lozinka:

Samo registrirani korisnici mogu dodati komentar. Prijavite se ili registrirajte.

© Skijanje.hr 2003-2023.  ISSN 1845-5891  e-mail: info@skijanje.hr   Izdavač: Sport-IT   Izrada internet stranice: Info izlog d.o.o.   Broj posjeta: 3061307
Tekstovi i Skijanje.hr watermarkom označene fotografije autorsko su pravo i vlasništvo Hrvatskog ski/board magazina Skijanje.hr osim ako nije drugačije naznačeno. Uredništvo magazina ne jamči za točnost i potpunost objavljenih informacija te ne preuzima nikakvu odgovornost za izravnu ili neizravnu štetu i ozljede proizašle iz sadržaja na site-u. Kontakt...
Hrvatski ski/board magazin Skijanje.hr

ISSN 1845-5891

e-mail: info@skijanje.hr

Marketing:
  marketing@skijanje.hr