3, 2, 1, START!

Cijelu priču sam zamislila kroz jednostavne osobne, ali i stručne komentare. Osim mojih, ovdje ćemo često čuti i razmišljanja brojnih drugih ljudi iz svijeta skijanja, poput trenera ili pak demonstratora. 

Cilj cijele priče je da što više pokušam iz prve ruke približiti brojne detalje, koje će mnogi često teško sami uočiti na televizijskim prijenosima. Obzirom da sam okružena mnogim skijaškim fanovima, bit će mi drago da na ovim stranicama izrazite želju za nekom temom  o kojoj bi htjeli više znati te da se aktivno uključite u rasprave na forumu.

A sada na posao! Obzirom da nas dijeli samo nekoliko dana do prve utrke Svjetskog skijaškog kupa u Söldenu, glavni fokus stavit ću upravo na to. Utrka otvorenja u Söldenu oduvijek je bila poznata kao vrlo vjerojatno najneizvjesnija. Budući da je riječ o prvoj utrci sezone te da se vozi na glečeru, toj neizvjesnosti doprinosi i vrlo specifičan teren. 

Svi koji ste već gledali utrke otvorenja znate da je start s čiste ravnice. To je, općenito, u muškom skijanju gotovo nepoznat pojam, dok se kod žena tu i tamo nađe poneki takav start, iako sve manje. Kada utrka kreće s ravnice važno je čim prije stvoriti brzinu, kako bi je dalje lakše prenijeli na stazu. Upravo je to najteži dio. U ovom segmentu su gotovo uvijek brzi spustaši i spustašice, iz razloga što su ravni dijelovi sastavni dio svakog spusta i SG-ja, tako da ako žele biti dobri moraju imati izražen 'glajt' (u skijaškom svijetu žargon za precizno vođenje skija po 'flehi', odnosno kliznoj plohi) te su vrlo kratko na rubnicima skija. 

Česta zabluda skijaša amatera je da misle ako sporije dođu na strmije dijelove staze da će im biti lakše. Ovdje je priča upravo obrnuta! Ako dođemo s većom brzinom na ulazak u strminu bit će nam lakše, jer konfiguracija današnjih carving skija zahtjeva brzinu kako bi se sva gibanja i promjene s rubnika na rubnik mogle izvađati čim brže. Pri tome morate znati da je ispod vas najčešće zaleđena podloga, koju prate ledene grbe i neravnine, a upravo je to u Söldenu česta pojava. 

Kada sve to zbrojimo zaključak je da želimo čim brže i čim kraćom putanjom odskijati takve dijelove staze. S time da je Sölden specifičan i po tome što nudi i ekstremnu strminu. 

Upravo to doprinosi dodatnoj zanimljivosti, jer osim ravnog starta i lagane strmine, koja nakon velike prijelomnice prelazi u ekstremnu strminu, istek prema cilju je opet jako ravan i položen. Zašto vam to naglašavam? Jer ako skijaš dobro odradi strminu, koja je, da se razumijemo, ipak najteži dio ove utrke, ostaje još dobrih 30 sekundi ravnice na kojoj natjecatelj mora biti precizan i ne smije raditi greške, jer one po ravnom terenu koštaju puno vremena. No sve to opet ovisi i o tome kako je taj dio staze postavljen. Bilo je godina kada je ravnica bila zatvorenija od strmine pa su izlijetanja sa staze bila jako česta.



Zato dragi moji, kada sljedeći vikend budete uz male ekrane (ili uz stazu) bodrili naše dečke obratite pažnju na ove sitnice i vidjet ćete iz prve ruke o čemu se radi, odnosno da samo najspremniji skijaši i skijašice mogu ovaj veleslalom dobro odraditi. 

Jedan od faktora koji igra važnu ulogu na ovoj tekmi je također i visina na kojoj se skija. Iz osobnog iskustva znam da nakon odrađene strmine, na kojoj mislite da će vam sve plombe iz usta popadat, dolazi ta duga ravnica na kojoj morate radit k'o konj da bi održali brzinu. Pri tome ne smijete zaboraviti niti to da ste na 3.000 mnv, zbog čega dišete na škrge i da osjetite kako vas peče u nogama. Sreća u nesreći je ta da većina skijaša i skijašica sada dolazi sa glečerskih priprema pa im to ide malo u korist.  

Iz uloge bivšeg sportaša ne volim predviđati pobjednike, ili ne daj Bože na nekoga se kladiti, pa tako neću niti govoriti tko bi mogao, a tko ne pobijediti. Znam samo da je Sölden uvijek imao prošaranu paletu najbržih. Pobijediti tri puta ovu tekmu uspjelo je Amerikancu Milleru, a uvijek su ovdje brzi i Švicarci, koje zatim posljednjih godina prate Talijani i Francuzi. 

Austrijanci na svom domaćem terenu, osim Maiera i Eberhartera, nisu imali previše sreće. Kod žena su Njemice osvojile tron na posljednoj utrci, Poutiainen je imala par postolja, isto kao i Paerson. Talijanke, predvođene s Karbon i Moelgg, su uvijek prijetnja, baš kao i mladi val sve boljih Francuskinja. No sve to se uvijek može promijeniti, jer mladi stalno naviru. U slučaju nas Hrvata nikad ne znamo kada ćemo eksplodirati! Ivica je sposoban za sve kada je zdrav i odmoren, što bi u ovom slučaju trebao biti.