MAGAZIN

»

KOLUMNE

02.11.2011.      

Autor: Željko Ivnik

Photo: Privatna arhiva, Facebook

 

Roditelj mora biti prijatelj, a ne idiot!

Roditeljska obaveza, odnosno moralna dužnost koja nalaže da vlastitu djecu morate usmjeriti k bavljenju sportom, a ne ih tek sustavno 'kvariti', kad tad postat će vam aktualnom obiteljskom temom.

Supruga i ja hrvatsku natalitetnu politiku podržavamo s jednim djetetom. Igra kromosoma podarila nam je sina koji je zakoračio prema putu s kojeg nema povratka. S 11 godina nalazi se u predvorju puberteta i za sada smo još uvijek prijatelji.

Nedavni napisi mojih kolega, o ideji o obaveznom participiranju slovenskih reprezentativaca  alpskog skijanja u godišnjem iznosu od 5000 eura za mjesto u nacionalnoj selekciji, podsjetili su me na vlastitu obiteljsku pilot-epizodu iz ne tako daleke prošlosti. U vrijeme kad nam je klinac brojao starosnu dob od 6 zima, nagonski, i na temelju združenih ambicija na relaciji majka-otac-dijete, upisali smo ga u izvjesni skijaški klub.
 
U tom razdoblju života, radio sam na benzinskoj stanici. Pretežno noćne smjene nudile su mogućnost nesmetanog honorarnog rada. Možda zvuči naivno i neambiciozno, ali prekopavanje smeća u potrazi za povratnom ambalažom izvan vidokruga znanih i neznanih bilo mi je poput Eldorada. Moj grumen zlata iz potoka.

Željko IvnikRogla - SLO-.-ŽI-.-Martin Ivnik na Rogli

Računica je bila slijedeća. U prosjeku mojih 3500 kn plaće, potpomognuto s 2000 kn mjesečne zarade od boca, plaća od supruge, bake, deda, kasica i te fore, i već smo mjesečno  na prihodu većem od 1500 eura. A onda je svizac smotao čokoladu, dok je dabar tresao kantu s mlijekom ako smijem tako reći.

Nakon otprilike mjesec dana, ponovno stavivši neprijateljske brojke na papir, u trenu sam shvatio što je izvjesni predsjednik kluba mislio priupitavši me: "Kakav biznis vi imate?".

Bez daljnjeg moja je pogreška što sam pod 1, još od dječačkog doba, sklon irealnim maštanjima - ne, nove tenisice na nogama ne znače da ćeš najbrže trčati. Pod 2, nisam se dobro informirao. Internet stranice ama baš svakog skijaškog kluba imaju kategoriju "raspored treninga na snijegu" ili nešto slično tome. Sugerirao bih vam, ako imate namjeru upisivati vaše klince u ski klubove, neka vam to bude polazna točka. Čisto onako da se u anonimnosti lakše zbrojite u glavi i ne osramotite pred svima poput mene. A najviše pred vlastitim djetetom.

Nipošto ne tvrdim da je skijanje najskuplji sport (tek da je meni najdraži) ili da se svaki trening plaća. Tenis ili golf široj populaciji nisu egzotične sportske discipline, a dobrano će vam isprazniti novčanike, zalihe iz čarapa i madraca.

Roditelji, koje privatno dobro poznajem, svojevremeno su rasprodali gotovu svu svoju imovinu kako bi njihova curica uspjela u tenisu. Ozlijedila se u trenutku kada je dogurala među prvih deset juniorki svijeta. Liječnička dijagnoza koja je glasila, otprilike zlo i naopako, ujedno je označila kraj njene obećavajuće karijere. Klince je, bez daljnjeg, lakše ubaciti na plivanje, stolni tenis, košarku, nogomet, veslanje. Inicijalne investicije nisu velike, niti je intenzitet razočaranja tako traumatičan u nekoj kasnijoj fazi (tu prije svega mislim na lovu).

Kako god' da okrenete, na putu od neuspjeha, pa do ispunjenja cilja, stoji jedno ogromno područje sa živim pijeskom, da ne kažem septička jama. Pa kada se ukopaš onda je to preko glave i više ni makac. Sasvim je nebitno o kojem je sportu riječ. Ali kad već pričamo o skijanju.

Slovenac Bernard Vajdič primjerice trezveno sumira subvencijsku politiku njihovog ski saveza svjestan trenutnih "recesijskih" okolnosti tj. nesposobnosti pojedinaca.

Željko Ivnik-.-Bernard Vajdić Facebook-.-Kolumna 

Ono s čime se ne slaže jest nepopustljiva politika saveza koja ne dozvoljava natjecateljima oglašavanje privatnih sponzora. Čisto da kompenziraju izdatke na koje su, eto, obavezni.

Kako nam je istaknuo, skijanje mu predstavlja veliko zadovoljstvo od najranijeg djetinjstva. Svoje je zdravlje tijekom godina stavljao na kocku u sportu koji će mu, kako se nada, na kraju profesionalne karijere biti i posao. 'Izletio' je iz slovenske ekipe za Svjetski kup. Treninge odrađuje samostalno, uz podršku matičnog kluba, i trenera s kojima je ranije surađivao kako bi se ponovno vratio tamo gdje mu je mjesto. Od velike su mu pomoći dečki iz hrvatske repke Ivica, Natko i Dalibor, s kojima često trenira. Financijski se snalazi kako zna i umije. No krajnji je ishod neizvjestan.

Mnoge je prošle godine šokirala vijest da za Niku Fleiss više nema mjesta u reprezentaciji.

Željko Ivnik-.-Nika Fleiss Facebook-.-Nika za kolumnu

Svi vi koji znate više od mene o "slučaju" Fleiss, očito to i znate. Nju su, laički gledano, "stisnuli" deficitarni rezultati. Ok, možda sa sportskog aspekta više i nije tako mlada, ali što sad?  Naravno da joj je ponuđena alternativna opcija nastupanja uz samofinanciranje. Matematika je glasila, sezona Svjetskog kupa u tri discipline s dvoje ljudi  u timu plus treći vanjski stajala bi cca 120.000,00 eura. Nika se snašla, ove zime aktivno radi na Krvavcu u sklopu FLEISS akademije, kolumnira za Skijanje.hr, ukratko - 'razletjela' se na sve strane.

Sofija Novoselić nakon prošlogodišnjeg 'sita i rešeta' podmirivanja troškova treninga u vlastitoj režiji, ove sezone, nadam se, mirnije spava.

Željko Ivnik-.-Sofija Novoselić Facebook-.-Sofija Novoselić

Upala je natrag u reprezentaciju. Ne znam  točno o kojoj je ukupnoj cifri ovisila njena karijera, ali vrtjelo  se negdje oko 80ak tisuća eura. Anči je (službeno privremeno ali izvjesnije trajno) podvukla crtu u skijanju (Ana Jelušić nap.a.) i fakat super odrađuje novinarske zadatke za FIS. Bravo mačka!

U životu ne postoji jamstvo uspjeha, bez obzira na predanost, uložen trud, financijsku potkoženost ili vrijeme koje zdušno podređujete sportskom razvoju vašeg djeteta.

Parametri poput (ne)osnovane sumnje da su vam mališani potencijalne sportske zvijezda na temelju roditeljskih gena ili nečijeg "ima mota" u većini slučajeva jednostavno ne drže vodu. Ponekad je najbolje pustiti ih da uživaju u djetinjstvu. Nemojte imati pretenciozne sportske apetite, kada su oni u pitanju, i budite realni. Ljudi koje sam ranije spomenuo u tekstu su izuzeci, a ne većina. Imajte to na umu. Meni je trebalo gotovo 11 godina da prestanem biti idiotom.

Bonus redak-dva: Klinac nam trenira atletiku jer je o njoj dubio zadnje dvije godine, e pa neka mu i bude po njegovom. Ja sam trenutno van države, a poklon koji mu nosim je predivnaaaaa crna ski kaciga.

Op, op, op svima – tko se nije skij'o magarac je bio!

 

 

 

 

KOMENTARI

Trenutno niste prijavljeni. Molimo prijavite se!

login:

lozinka:

Samo registrirani korisnici mogu dodati komentar. Prijavite se ili registrirajte.

  • Objavljeno: 08. studenog 2011.   11:43h

    Član od:
    04.12.2006.

    Mjesto:
    Slovenija, Ruše

    Sve čestitke avtoru....korektno i istinito....gledam svake zime ovakve situacije na Pohorju....zato smo mi prije što smo malog dali u klub iskalkulirali, da je to previše za naš proračun....pa neka skija sa veseljem (i koliko ga je volja) i igra nogomet u lokalnom klubu, preko lijeta surfa na Pelješcu, rola, igra košarku, vozi bicikl....LP skiman
  • Objavljeno: 03. studenog 2011.   13:18h

    Član od:
    13.01.2006.

    Mjesto:
    Hrvatska, Zagreb

    " u svakom sportu u HR je ista priča... roditelji sve uglavnom financiraju... nema američkog stila ako si dobar - dobiješ školarinu na tom i tom faksu i slično... nema dvorana pri školama, točnije sportovi se ne događaju sa školskim trenerima i slično... "
    (Član cvor)

    Nažalost to je problem koji se ne može nikako riješiti ili to barem ja tako vidim. Naime, kod nas postoji svega nekoliko sveučilišta i "besplatno" školstvo. Dakle, nema sveučilišnih liga koje u Americi generiraju takav sustav. Kod njih sveučilište procjeni da će netko biti kvalitetan u nekom od sportova koji su njima bitni i onda sveučilište iz svog budžeta financira školovanje takvih talenata. Vjerojatno na osnovu rezultata onda oni generiraju neki dodatni novac (reklame ili što god već drugo). Poznavajući Amerikance 100% sam siguran da to oni ne rade iz pukog altruizma.
    Druga stvar oko koje možemo šiziti, ali je naprosto tako je da postoje medijski interesantniji sportovi i onda se u njima posljedično vrti puno više novca. Skijanje je tu negdje ni vrit ni mimo. Ali, da se opet vratim preko bare i oni puno radije sponzoriraju nekoga tko je dobar u najpopularnijim sportovima nego nekoga tko im neće donijeti toliko medijske pažnje. Tužno i nepravedno, ali tako. Stoga je vjerojatno i broj onih koji otpadnu po putu i propocionalno veći nego u tim "manje vrijednim" sportovima. Opet tužno, ali je to nažalost fact of life.

    lp krampus
  • Objavljeno: 03. studenog 2011.   10:31h

    Član od:
    13.12.2004.

    Mjesto:
    Hrvatska, Zagreb

    Bravo Željac, odlična kolumna as usual
  • Objavljeno: 03. studenog 2011.   08:07h

    Član od:
    13.01.2005.

    Mjesto:
    Hrvatska, Rijeka

    Još jedna briljantna Željkova kolumna! I potpuno se slažem s naslovom, pravi haiku. Ali... E, ali... Da nije bilo idiota (što ne isključuje prijateljstvo!) da li bi bilo (tu ubacite svoje favorite, ja ću npr.) Ivaniševića, sestara Williams, Mirne Jukić, Blanke Vlašić... Naravno, nabrajanje se može završiti jedino sa Kostelićima. Svi oni su mogli laganini i u košarku, rukomet, odbojku... Grupni sportovi su u pravilu zahvalniji. Ali talent, sudbina, šta li... Ne bira lakši put. Bira samo put, pa ti vidi kako ćeš s njim na kraj. Nažalost (ili srećom?), interes djeteta za neku aktivnost nije niti mjerilo konačnog sretnog ishoda. Svaka čast onome tko ima srca gurati djete tamo gdje (ispočetka) ne želi, ili mu je svejedno, pa ga izvesti na pravi put... Ja mislim da bi taj izbor ipak prepustio njegovoj intuiciji.
  • Objavljeno: 03. studenog 2011.   07:50h

    Član od:
    11.10.2006.

    Mjesto:
    Hrvatska, bjelovar

    u svakom sportu u HR je ista priča... roditelji sve uglavnom financiraju... nema američkog stila ako si dobar - dobiješ školarinu na tom i tom faksu i slično... nema dvorana pri školama, točnije sportovi se ne događaju sa školskim trenerima i slično...

    u hrvatskoj općenito je problem i financiranja sporta... u mom voljenom bjelovaru gro love odlazi na trećerazredne nogometne klubove, te rukomet koji ajde de sada je u prvoj ligi... ali mali sportovi donose vrhunske rezultate iz hrvatske i inozemstva a oni pobiru tek mrvice u proračunskim sredstvima grada i županije... jedva uz teško moljakanje da se dobije kombi (praznog rezervoara) kako bi ta djeca otišla nekud na natjecanje - i to naravno 2-3x godišnje... ostalo sve je opet na roditeljima...

    kao što g. Ivnik kaže - on sudjeluje u natalitetnoj politici s jednim djetetom - mi sudjelujemo s dva... od kojih je trenutno jedan aktualni kadetski viceprvak u taekwondou, a jedna aktualna juniorska viceprvakinja u atletici... i jako dobro znam koliko me to košta... ali uz odlične gimnazijske ocjene ne pita se ništa... remenje se steže gdje se god može, ponajviše na roditeljskim željama, ali oni moraju imati što trebaju... njegova taekwondo putovanja po Europi mjesečno iziskuju oko 1500 kn, jer već sada otplaćujemo avionsku kartu za veljaču 2012. kada ide na turnir u Trelleborg u Švedsku... njezin atletski klub je daleko zahvalniji - putuju busem po Hrvatskoj i to sve financira isti klub, a tata i mama daju opremu i džeparac...

    zato dobro razumijem svaku riječ ovog našeg vrhunskog kolumniste i sretan sam što moji dobro skijaju i bez ski kluba, te što je ski klub daleko od nas i nije nikad bio neka opcija...
  • Objavljeno: 02. studenog 2011.   20:11h

    Član od:
    12.10.2006.

    Mjesto:
    Hrvatska, Ozalj


    Sin od rodice (busineswoman) bio sa Ciboninom generacijom U10,12,14 porvak države,kaspetan i ponos roditelja, a imalo se pa je i otišlo brdo para.
    Slijedi školovanje u USA, igra za koleđ ali......avaj
    puca križni ligament koljena-prof.dr of Amerika, rehabilitacija pa ponovno uigravanje i ponovno pucaju ligamenti istog koljena...
    ...i to je to
    Od velikog talenta i velike nade osta samo
    i velika rupa na računu.
    Srečom bio je tu fax jer život ide dalje...
  • Objavljeno: 02. studenog 2011.   16:27h

    Član od:
    13.01.2006.

    Mjesto:
    Hrvatska, Zagreb

    Sjajno, potpisujem svako slovo, svaki zarez

Prikazano 7 od 7 komentara

Sve komentare pogledajte na forumu

© Skijanje.hr 2003-2024.  ISSN 1845-5891  e-mail: info@skijanje.hr   Izdavač: Sport-IT   Izrada internet stranice: Info izlog d.o.o.   Broj posjeta: 8348172
Tekstovi i Skijanje.hr watermarkom označene fotografije autorsko su pravo i vlasništvo Hrvatskog ski/board magazina Skijanje.hr osim ako nije drugačije naznačeno. Uredništvo magazina ne jamči za točnost i potpunost objavljenih informacija te ne preuzima nikakvu odgovornost za izravnu ili neizravnu štetu i ozljede proizašle iz sadržaja na site-u. Kontakt...
Hrvatski ski/board magazin Skijanje.hr

ISSN 1845-5891

e-mail: info@skijanje.hr

Marketing:
  marketing@skijanje.hr