Suveniri

Frend Danijel možda nije najuglađeniji muškarac, poput mirišljavih romantičara njegovane dvodnevne brade s reklama; "gledajte mene – pa sad njega" ili netko tko se kod kuće uvijek pojavljuje još dok je žena budna.

Svoju strast prema hokeju na ledu upražnjava kao član sportskog kluba Tapiri, a manijakalnu skijašku zanesenost kada mu to okolnosti dozvoljavaju. Međutim, ne čini ga to posebnim, već njegova strast dijeljenja korisnih vlastitih spoznaja tako daleko od sfere masakriranja nametnutom pričom.

S obitelji ovih dana kreće na jednotjedno  skijanje u Isolu 2000. Dio je prvog kako ja to volim reći, jurišnog vala Hrvata. Za razliku od mene ne priča puno, al' kad bubne onda je to priča s glavom i repom. Diskusiju smo vodili oko suvenira. Naoko usputne stavke koja će vam dobrano zagorčati život po povratku kući, ako se pojavite praznih ruku ili će vas poprilično lupiti po đepu.


 
Ne služi mi na čast sve što ću vam reći, ali neka. Kupovne suvenire gotovo pa prezirem. Nisam siguran skriva li se odgovor na to u činjenici moje starosne dobi koja hita prema 40, pa sam sad postao pametnija picajzla koja zna što je dobro, ili je prateća industrija koje kakvih drangulija prestala  biti inventivna i maštovita. Možda jednostavno ne znam tražiti ili sam prezahtjevan, vrag će ga više znat'.

Kako je Danijel ustvrdio, postoje dvije glavne kategorije. Prvu sačinjavaju oni koji  pohode suvenirnice u prvih 48 sati po dolasku na odredište. Glavna prednost ove strategije su izdašniji novčani resursi koji stoje na raspolaganju, kao i brzopotezno skidanje brige s vrata, slično onome uklanjanju zubnog kamenca prije neke nove veze u životu ili pak promjene radnog mjesta. Blistate sve u 16, a potrošiti 20 eura više ili manje  ne predstavlja vam nikakvu zapreku. Ovo vam dođe nešto kao svemirska faza, ne nazire se početak niti kraj putovanja.

Danči pripada drugoj kategoriji koja to pitanje rješava u zadnja dva dana. 'Ehosonder' njegove žene do tog vremena već otkrije i nepogrešivo locira mjesto najpovoljnije kupovine. No ovdje treba biti pažljiv jer se nazire  povratak prirodnom staništu pa s lovom treba biti kudikamo oprezniji. Zadnja dva dana ujedno označavaju prijelaz iz 'svemirske' u 'Glumičić fazu'. U tom je periodu sasvim opravdano posegnuti za nekom "plastičnjarom" iz novčanika.



Ja sam van navedenih kategorija. Boravak u suvenirnici u meni izaziva osjećaj robovanja tuđim priželjkivanjima uz iracionalan utrošak vremena. U prilog tome govore sati i sati provedeni u gledanju autohtonih brandiranih otvarača za boce iz Tajvana, tanjura iz Kine ili nečeg drvenog što se smješi s light motivom snijega iz Kuala Lumpura. Živci me naprosto pojedu - totalno sebično, znam.

Dame i gospodo, priznajem moralni osobni poraz uz konstataciju da pripadam gerili koja mažnjava stvari. Znate one sitnice po hotelima poput stalaka za lučice i dekorativnih postolja za svijeće. Listu nadopunjuju  pivske, vinske te čaše za konjak, odnosno kavu, što onda obavezno uključuje i pepeljaru. Obiteljski set posudica za marmeladu odavno je iskompletiran, a već spomenutoj kasici za štednju porijeklo je Garmisch Partenkirchen. Kakao je najukusniji u šalici iz Katschberga, dok će šetnju i eventualnu križobolju olakšati ergonomski oblikovan drveni štap - "dar" domicilnog stanovništva Rogle Ivnikovima.  

Ne, ovo moje priznanje ne znači eventualni kraj skijaške civilizacije kakvu poznajemo, niti sam kao dijete bio otuđen od majke ili oca. Stvari su naprosto takve kakve jesu. Po mojoj logici shvaćanja suvenir predstavlja materijalizarni oblik uspomene, međutim, da li se ona kupuje ili nosi u srcu (džepu?)?

Op, op, op svima – tko se nije skij'o magarac je bio!