Svi smo mi Ivica Kostelić!

Takvi komentari, ili oni tipa; "Eto, plesao je jedno ljeto", tipična su hrvatska priča. Ako ne pobjeđujemo bolje da se s time ni ne bavimo. No ovdje valja spomenuti da kojim slučajem Ivica starta s brojem 50, Austrijanci bi ga čekali s prijenosom uživo, jer znaju da čovjek vrijedi i da ne pleše jedno ljeto, već dugih 15 godina. I nije se zaboravio skijati, već tempira formu za siječanj i veljaču, kada se kupe bodovi i kada je raspored iznimno zgusnut. 

A znate kaj sam danas čula; "Onaj NAŠ Ivek je opet pobjedil, mi Hrvati smo stvarno maheri za sport, tak nas je malo, a tak smo dobri!"… e da, Ivo je danas opet naš.

No krenimo redom, brze discipline su prošle loše za naše dečke. Ivica je još uvijek prekrut i još uvijek nema onaj svoj feeling za skiju, kada  napada stazu te kada s lakoćom amortizira prijelomnice i grbe na stazi. Brze discipline je skijao preotvoreno i s preširokom linijom, a na nekim mjestima čak i s predirektnom. To je najčešće produkt nesigurnosti. Doći će sve na svoje mjesto nakon još kojeg spusta, jer dragi moji to se ne zaboravlja, samo je pitanje kada sve kockice dođu na svoje mjesto ili je pak stvar tempiranja forme. 

Ovdje ne smijemo zaboraviti kako ključnu ulogu u cijeloj priči ima i struktura snijega, koja je u Americi jako agresivna, a koju je Ivica spomenuo nakon slaloma. Ovdje svaka pogreška puno više ima utjecaj na vremenu, nego što je slučaj na našem europskom snijegu. Što se Natka tiče, nisam vidjela niti jednu njegovu vožnju pa se ne usudim komentirati. 'Birds of Pray' njemu inače odgovara, no ove godine nije bilo tako. Mlad je i pred njim je još jako puno nastupa. Ali i ovdje postoji 'sindrom ekipe'; kada ovaj ispred vas ne skija najbolje onda je često slučaj da i ostatak ekipe ima lošije nastupe. Možete to okrenuti i obrnuto; Ivica i Natko su bili zajedno na postolju, znači vrijedi i za dobre nastupe.



Od ostalih svakako treba izdvojiti Bode Millera u spustu. To je njegov teren. Možda nikada do sada nisam vidjela da netko toliko napada tu stazu. S toliko želje da čim prije dođe do cilja, pa makar i po rukama. On je jednostavno letio, a njegove skije su išle s kanta na kant vrlo brzo. Imao je liniju na mjestima gdje je izgledalo nemoguće proći, no uspio je. Oduvijek je govorio da ga ne zanima kako skija, da li je to lijepo ili ružno, važno je da je najbrže moguće. 

Iznenađenje utrke je svakako Švicarac Beat Feuz, makar njegovi treneri tvrde da iznenađenja nema, jer je konstantno najbrži na treninzima. Svakako je lijepo vidjeti da legenda Cuche ima nasljednika. Francuzi su nastavili s dobrim rezultatima iz Lake Louisa. Super G iznenađenje je Sandro Viletta. To su one vožnje o kojima sanjamo pa se nekima od nas ipak dogode. Kod Svindala pak je situacija malo drugačija. Njemu je svako postolje na Birds of Pray pobjeda, nakon teške ozljede na istoj stazi.

Što se tehničkih disciplina tiče, ova sezona će biti jako zanimljiva. Osim što Ligety nastavlja sa svojim dominantnim skijanjem u veleslalomu, tu su 'mali' Hirscher, Pinturault, Dopfer… Već dugo nisam vidjela takvu borbu u veleslalomu ili takvo odvajanje od drugih. Ona borba u drugom laufu bila je poslastica za oči. Dečki su letili po stazi! Pobjeda Hirschera za 2 stotinke pred Ligetyjem je samo stvar sreće tog dana. A način na koji carvaju?… Bilo je trenutaka kada sam mislila da neće izdržati, da će jednostavno izletjeti sa staze zbog prevelike brzine. To su ti trenuci koje nas uče cijelu našu karijeru, da čim više zavoja prođemo po rubnicima… mislim da su oni taj dan prošli tako baš sve zavoje! 


Veliko iznenađenje za mene je Dopfer. Znala sam da je dobar skijaš, ali da će baš tako brzo stati na postolje, i to u kraljici disciplina, velika je stvar. Potvrdio je svoju kvalitetu i na drugom nastupu. Sada je u prvoj jakosnoj skupini i pred njim je sigurno jedna velika sezona. Pinterault je svjetski juniorski prvak u ovoj disciplini. Već je prošle sezone imao najbrža vremena po laufovima, ali vidjeti ga kako vodi nakon prve vožnje je isto tako iznenađenje. Nije izdržao do kraja, ali s takvim skijanjem pitanje je utrke kada će i zadržati vodeću poziciju. To su sada već detalji, odnosno pitanje psihičke snage. Konstantan je bio recimo Jansrud, koji je već poznat u ovoj disciplini. Ali Ligety, Hirscher, Pinterault i Dopfer su dečki koji skoro pa ni ne rade zavoje...

Ivica - preoprezan, sa širokom linijom. Definitivno premalo riskira. On je toliko uskijan da bi nakon toliko godina ipak trebao malo 'poluditi'. Tehnika nije upitna, samo da se više usudi. Možda će mu ipak bolje sjesti naš snijeg. Što se pak slaloma tiče… tu si Ivo ipak profesor. Makar i tu još ima mjesta za napredak, prvenstveno u odabiru linije, pa da bude apsolutno nepobjediv. Ali lakoća skijanja je očita. U prednosti je uvijek u drugom laufu kada je staza već načeta jer su to uvjeti u kojima trenira. U kojima je brz i mekan.



Druga vožnja je donijela neke lijepe trenutke za slovensko skijanje. Bilo mi je jako drago vidjeti Miću kako skija kao nekada. Šteta što je postolje pobjeglo za samo nekoliko stotinki. Ali slalom koji je bio postavljen kao slalom, s puno kratkih vertikala, promjena ritma i ne na 13 metara. Donio je rezultate dečkima starog kova. Na stranu nove klince koji su željni dokazivanja i rezultata poput mladog Amerikanca... i Stefana Grossa, kojima kapa dolje za agresivnost i riskiranje!

Ovaj dio kolumne, koji je posvećen ženama, bi trebala početi s vanzemaljkom Lindsay Vonn… da se radi o glazbi sada bi ušutila nakon što sam je najavila i pustila da vam prenese tu ljepotu izvođenja… ali nije daleko od toga ni ovako… Otvoriti sezonu pobjedom u veleslalomu, pa nastaviti dalje pobjeđivati svaku tekmu u brzim disciplinama. I to još na koji način, s kojom lakoćom. Da li je ona čovjek? Je! Samo je jako puno uložila u sebe i velik je borac i perfekcionist. Ima i cilj: ući u povijest skijanja, biti najbolja, srušiti Stenmarka. E, pa Lindsay na dobrom si putu, samo da je zdravlje posluži. Dakako da joj je pomoglo treniranje sa Svindalom, jer učiti od muških je nešto drugačije. Mi žene se tada još više trudimo jer se želimo dokazati. Njoj je očito i postalo dosadno u ženskoj konkurenciji. Kapa ti dolje!



Mlada Austrijanka Fenninger je isto pronašla formulu. Krenulo ju je sa Söldenom i očito je da je nakon dugo vremena konačno zdrava. Bila je najveći austrijski talent kao juniorka, pa su se zaredale povrede, ali upornost se ipak isplatila. Sada je počela uživati plodove svog truda. Pored Fenninger mislim da su dobre pripreme odradile i Talijanke, jer se stalno kreću među prvih deset. Martina Schild je iskusna spustašica i kod takvih se iznenađenja dogode. Nije njoj ovo prvo postolje, ali nema tu konstantu. Za sada je najveće razočarenje sezone Maria Hoefel-Riesch, koja očito još nema rješenja za svoje slabo skijanje. S druge strane prijateljstvo s Lindsay ponovno cvjeta.. jedna u brak, a druga se rastaje! Tema je milijun, ali neka skijanje ostane ono najbitnije. :)

Naše gore list, Sofija Novoselić, je nakon Aspena očito odlučila proskijati. Šteta što je Sv. Nikola tek sada donio pobjedu i super točke u slalomu, ali za to nikada nije prekasno. Pogotovo zato jer se bliži Sljeme, a tamo je itekako poželjno brzo skijati. Ne samo zbog domaćeg terena već i zbog nagradnog fonda. Mlade nade hrvatskog skijanja isto tako na drugom kraju rasturaju. Lijepo je čuti takve vijesti jer znači da se svi mi prije njih nismo skijali u prazno.

S novim trkama koje nas očekuju u Val Gardeni nadam se da će se otvoriti Natku i da će Ivo prebaciti u 6 što se brzih disciplina tiče. A mi ćemo se i dalje nastaviti moliti za neki minus i ponešto snijega, kako bi posao oko Snježne kraljice tekao čim lakše.

Lijepo vas pozdravljam do sljedećeg puta.