Morena Makar interview

Kad ti je počela sezona?

Pa sezona je počela početkom desetog mjeseca. Što se tiče treninga na suhom to radim konstantno.

Gdje ćeš trenirat najviše? Opet Finska ili?

Hm, ove godine će biti manje pajpa, a više drugih stvari. Znači počela bih sa Hintertuxom, onda možda Švicarska, pa Dachstein.

Prošle godine si sa Anjom bila mjesec dana u Finskoj na pripremama, pa nam opiši kako je bilo

Da, bilo je mjesec dana. A ne znam, meni je to bilo nekako negativno iskustvo. Nisam se nikako tamo našla i zbog toga nije bilo nikakvog napretka. Jest da smo imali halfpipe svaki dan na raspolaganju, ali pojam treninga u snježnom tunelu, frižideru - kako smo mi to zvali, nije mi bio baš najprimamljiviji i izgubila sam volju. Finci su naučili trenirati po vječnom mraku, a ja i Anja smo nekako pale u depresiju. Kad ne vidiš sunce čitav mjesec i uvijek je hladno za poludjet. Mračno, turobno i otužno…

Da li si naučila nešto novih trikova?

Tada baš i ne. Kao što rekoh, motivacija je bila na nuli. Jednom prilikom sam pokušavala nešto novo, grdo pala i zbog natučenih rebara nisam baš imala volje za ništa. Ali tokom sezone sam radila na Fs sevenu i Bs rotacijama, probavala sam i neke overhead rotacije.

Koji ti je plan, na kojem triku sad radiš? 

Pa naučit Bs 5 kak' spada, imati siguran Fs 7 i onda raditi na Cab 7.

Kakav je natjecateljski plan za sezonu?  Opet Svjetski kup...

Da, ići će se na par natjecanja Svjetskog kupa, Svjetsko prvenstvo, Univerzijadu i neki od natjecanja Europskog kupa. Sve ovisi o financijama.

Zašto ne voziš TTR seriju natjecanja? Misliš da je to lošije od FIS-a ili...

Pa kod nas nikome nisu bitna TTR natjecanja. Savez financira samo FIS, a ja zbog gustog rasporeda i nedostatka financija ne mogu otići i na TTR i na FIS natjecanja. Možda ove godine uspijem staviti u raspored neki TTR.

Olimpijske igre, malo je falilo da se kvalificiraš. Podrobnije nam opiši cijelu priču.

Da malo je falilo… Ah... Pa, bio je taj kvalifikacijski period od godine dana, koji uključuje par natjecanja Svjetskog kupa. Na nekoliko njih sam dosta loše odvozila i nisam dobila dovoljno bodova. Tokom cijele sezone sam se borila sa ozlijeđenom rukom, koja me psihički i fizički kočila. Na kraju kvalifikacijskog perioda sam imala bolje rezultate, ali nedovoljno dobre za top 30 koji su išli na Olimpijadu. Nakon konačnog zbrajanja, otpadanja nekih kandidata zbog premašivanja kvote, falilo mi je na kraju jedno mjesto za odlazak na Zimske olimpijske igre u Vancouveru.

Koji ti je sad status? Olimpijski B kandidat? Imaš li još volje/snage/želje za Soči?

Prošli olimpijski program je istekao, ali sam krajem ove sezone ostvarila uvjete za novi, tako da bih od nove godine trebala ponovno biti olimpijski B kandidat. Da, imam volje za Soči i probat ću tamo otići. Ipak sam u ovome predugo da bih sad odustala.

Opće poznato je da naša repka nema trenera, pogotovo za halfpipe. Da li se tu nešto promijenilo?

Nemamo trenera i dalje. Čak je još i gore jer novaca ima puno manje, a bez trenera ne možemo konkurirati, barem ne u halfpipe disciplini. Druga priča je sa Slopestyleom i Big Airom. Pipe je danas postao gimnastička disciplina i osim brojnih treninga na snijegu u savršenom halfpipeu s dobrim trenerom koji će te snimati, davati dobre savjete i tako ubrzati napredak, potrebno je raditi i sa gimnastičkim trenerima na svim novim elementima koji će se kasnije prenijeti na snijeg.

Kakav je stav saveza, da li će pomoći ili moraš trenera privatno rješavati?

Savez pomaže dok može i dok ima financija na raspolaganju. Trenutno nemamo ni za kruh. Na žalost.

Koliko si zadovoljna s tretmanom trenutnog vodstva saveza?

Pa, nekad poprilično zadovoljna, a nekad poprilično razočarana. Ali što se može, tako je valjda u svemu.

S kim najčešće ideš trenirati i voziti?

U zadnje vrijeme  treniram sa Anjom (Anja Štefan nap.a.) iz Rijeke, budući da je i ona počela voziti halfpipe. Inače volim voziti sa Chadom (Nikola Vrhovec nap.a.). Pomažemo jedan drugome, radimo na zajedničkom napretku, a niti u jednom trenutku se ne osjeća napetost ili dosada u vožnji.

Koja je razlika između tvog treninga ili npr. Cilke Sadar ili Kelly Clark?

Uh,velike razlike. Što se tiče Kelly, ona uvijek trenira u najboljim uvjetima, s najboljim trenerima i naravno uz prisustvo ostalih vrhunskih ridera koji te stalno motiviraju i guraju prema naprijed. Cilka također ima odličnog trenera sa kojim putuje i radi u dobrim uvjetima. Zato i ima  tako veliki napredak. Meni se definitivno najviše sviđa stil od Torah Bright. Cura kad vozi, to izgleda wow! Možeš vidjeti da je cura, a opet nema one mlohave ženske skokove bez ikakvog stila. Svi su još skokovi tehnički jaki i stilski lijepi.

Freeride, Big Air i druge discipline? Jel te uopće privlače ili samo pipe?

Privlače me naravno, ali u zadnje vrijeme ne stižem voziti ništa osim halfpipea. Ove godine ću se fokusirati malo i na Big Air i probat ću skočiti na koji rail. 

Kako to da si se uopće odlučila natjecati u pipeu? Nije baš da je to "priodna" hrvatska disciplina.

Pa u jednom periodu hrvatska scena je bila dosta slaba i ja sam vozila sama u vlastitom aranžmanu i to dosta rijetko. Znači dana na snijegu je bilo malo i naravno da sam tada birala ono što mi se najviše sviđalo. U halfpipeu sam uvijek najviše uživala u vožnji. Tako sam se i počela sve  više natjecati u njemu. Iako sam početkom svoje snowboard karijere vozila sve: Boardercross, Big Air, Slalom i naravno Halfpipe. U konačnici sam se odlučila samo za jednu disciplinu.

Imala si dosta ozljeda, pa nabroji što je sve slomljeno!? Kako si se oporavila od zadnje ozljede i što je točno bilo?

Bilo je tu svega, ali tek ove godine ozbiljnija ozljeda. Uvijek tu ima nekih uganuća, nagnječenja i sl. jer takav je sport. Prije četiri godine sam slomila lijevu ruku u zglobu što je bilo malo ozbiljnije, a cijelu proteklu godinu sam imala problema s učestalim dislokacijama ramena, što je na kraju rezultiralo operacijom. Još uvijek se oporavljam od nje, treniram svaki dan, radim na jačanju ramena i fleksibilnosti. 

Možeš li povući usporedbu s razinom opasnosti kod voženja halfpipea i npr. Big Aira ili je ista stvar?

Pa i jedna i druga disciplina su opasne iako bih ja rekla da je kicker još opasniji. Veličina fleta (dio od kraja skoka do početka mjesta za doskok, nap.a.)  kod kickera raste svake godine i danas je to u prosjeku nekih 16, 17 pa do 25 metara. To je popriličan let i ako doskočiš na glavu na led, ne bu dobro. A u halfpipeu se ove godine ozlijedio jedan poznati američki snowboarder, kandidat za medalju na Olimpijadi (Kevin Pearce nap.a.). Udario je glavom u rub halfpipea i završio u komi. Još dan danas uči hodati iznova.

Do kada misliš s natjecanjima i što poslije?

Pa probat ću sigurno do sljedeće Olimpijade, znaci još 4 god. Ako to prođe dobro, tko zna, možda odradim još jedan olimpijski ciklus, a možda mi svega bude na vrh glave. Što poslije, ne znam… Vidjet ću kad dođe to doba. Možda se bacim u neki biznis, a možda ostanem u snowboardu kao neki trener i pokušam napraviti neku novu malu hrvatsku snowboard zvijezdu. 

Jel se vidiš na snowboardu u npr. 55 godini života?

Pa sigurno ću bordati i tada samo je pitanje gdje, kada i sa kime.

O tebi se zna dosta, daj nam reci nešto što nitko ne zna o tebi...

Mrzim hladnoću i jaaaako se bojim morskih pasa. Pogotovo velikih bijelih. Zbog toga rijetko plivam (smijeh).

Vanjske aktivnosti? Što radiš kad ne boardaš? Neki drugi sportovi?

Joj svašta, samo da je neki sport. Obožavam jedrenje, sunce i more pa u ljeti idem na krstarenje. Nekad znam jedriti i u malim laserima na Jarunu. Ponekad rolam, a u zadnje vrijeme igram squash, a sad sam upisala i školu plesa da naučim nešto i na tom području.

Uz sve aktivnosti i studiraš, kako stigneš sve to? Da li na fakultetu imaju sluha za tvoju sportsku karijeru?

Studiram već neko vrijeme i pokušavam to privesti kraju. Bit će diploma druge jeseni, konačno! Neki profesori su spremni izaći u susret, ali većina njih kaže da im je žao i da mi ne mogu pomoći, odnosno baš ih briga. 

Osim što super boardaš i zgodna si. Pa nam reci koliko često ti se nadobudni boarderi nabacuju? Imaš neku anegdotu?

(Smijeh) Ja sam već stara teta na snowboard sceni, ima mladih cura kojima se dečki vole nabacivati.

Imaš dečka, no kako on tolerira tvoju odsutnost i treninge? 

Mora tolerirati inače ne bi funkcioniralo! (Smijeh) On dobro zna da je meni bordanje na prvom mjestu.

Neka mudrost za kraj?

Da se svi zajedno potrudimo da se naša snowboard scena podigne na višu razinu! Da konačno napravimo park na Sljemenu! Naravno, uvijek se traže dobri i dragi ljudi koji bi na bilo koji način pomognuli mladu bordericu u njezinom  nastojanju da dođe u svjetski vrh! Sponzori, javite se! 

Morena Makar na treningu sa Anjom Štefan.