Kope

Jugozapadna strana Pohorja, od strane Hrvata, u pravilu je manje posjećena od one suprotne, gdje je smješteno Mariborsko Pohorje, no da li je to zaista odraz realnog stanja?

Kope su smještene 170 km od Zagreba, a najkraći put vodi preko Krapine, Đurmanca, na granični prijelaz Lupinjak, te dalje preko Rogaške slatine za Celje. U Celju je potrebno produžiti magistralnom cestom (paralelno s autoputom) u smjeru Ljubljane, te nakon nekoliko kilometara skrenuti za Arju Vas i dalje držati smjer za Velenje.

Nakon Velenja slijedi se cesta za Slovenj Gradec, prije kojeg se, kod mjesta Šmartno, skreće na lokalnu cestu, koja nakon 13 km dolazi skroz do parkirališta na dnu skijališta (1000 mnv). Kraj ceste je dosta zavojit i strm, pa i to treba uzeti u obzir u planiranju puta. 170 km puta, od kojeg velika većina otpada na lokalne i magistralne ceste, zna rezultirati i do 3 h dugom (!) vožnjom do skijališta. U pravilu to iznosi nešto kraće, oko 2,5 h, i teško da ćete stići brže od toga. Riječanima će pak trebati i do 3,5 sati vožnje, ne bi li prevalili udaljenost od 230 km, koliko su Kope udaljene od Rijeke.

Skijalište se prostire većinom po obodu planine, preko kojeg se prostiru pretežno crvene i plave staze.

Do nedavno, za prijevoz skijaša "zadužene" su bile isključivo vučnice ("sidra" i "tanjurići"), a od ove godine u pogonu je i nova, ujedno i jedina, četverosjedežnica, na kojoj vožnja traje oko 8 minuta.

Skijalištu je moguće pristupiti s dvije strane; kod Grmovškovog doma i kod Partizanskog doma. Oba mjesta imaju osiguran parking za automobile, no na žalost, parkinzi za toplijeg vremena znaju obilovati blatom, pa je potrebno malo pažnje ne bi li se zapelo u blatu do koljena.

Od Grmovškovog doma, gdje je moguće pojesti i popiti nešto, te su ispred doma postavljene ležaljke za sunčanje, kreću dvije staze okrenute jedna nasuprot druge. Obje staze pokretane su vučnicama relativno malog kapaciteta, te su to ujedno i kritične točke po pitanju gužvi. Obje staze su plave i idealne za učenje skijanja, s time da je jedna, imena Pungart, sasvim solidne dužine (oko 1 km).

Kad se popnemo na 1540 m visoki vrh Velika Kopa, dalje nas čekaju isključivo crvene i jedna crna staza. Prve na koje nailazimo su oko 900 m duge Pahernik i Kopnik, koje su svojom orijentacijom u pretežno sjenovitom dijelu vrlo dobre i u kasno popodne. Ako nastavimo dalje po vrhu skijališta, stići ćemo i na suprotni dio, gdje će nas ponad Partizanskog doma dočekati već spomenuta nova sjedežnica, s pripadajućim stazama Kaštavnik 1 i Kaštavnik 2.

Te staze su ujedno i dragulj skijališta. Nerijetko korištene kao trening poligon slovenskih natjecatelja, vještim skijašima pružit će pravo zadovoljstvo. Tu valja dodati da, ako je količina snijega ograničena, te ako ne rade sve staze, putovanje s jednog dijela skijališta na drugi može biti uvelike otežano, jer je po vrhu planine potrebno hodati po laganoj uzbrdici, ne bi li se došlo do predijela Kaštavnik.

Kaštavnik 1, vrlo lijepa crvena staza, duljine 2 km, dovoljno je široka te idealnog nagiba za bržu vožnju i carving, s nekoliko strmijih dijelova. S druge strane četverosjeda smjestila se crna staza Kaštavnik 2, koja svoju nešto manju dužinu od 1,8 km zahvaljuje ponešto većem nagibu.

Skijalište ima deklariranih oko 6,5 km staza, koje se prostiru na oko 60 ha površine, a iznos je zaista realan, te ćete na oko 500 metara visinske razlike zaista toliko moći i proskijati. Sustav umjetnog zasnježenja postoji, te su staze vrlo dobre, no prirodan snijeg je ovdje ipak od velikog značaja.

Na skijalištu djeluje i službena škola skijanja i snowboarda, imena "Nitro". Škola ima svoje prostorije te je moguć najam učitelja ili pak upis u grupu na licu mjesta. "Nitro sport klub" također nudi i najam i servis opreme, a cijene najma, škole, te ski karata moguće je provjeriti na službenoj web stranici skijališta.

Kope su relativno malo skijalište, no značajan rekreacijski i sportski centar u ovom dijelu Slovenije.

Izdigle su se na mjesto zasluženog 'kralja' zapadnog, ujedno i najvišeg dijela Pohorja.

Skijalište zadovoljava širok krug gosti; od Slovenj Gradeca, Dravograda, Velenja, Celja pa sve do ostalih dijelova Slovenije, koji nisu toliko blizu drugim, većim slovenskim skijalištima.

Manje gužve, dobra konfiguracija staza te ljepota kraja svakako idu u prilog ovog ski centra, no relativno nezgodan put i slaba 'razvikanost' Kope još uvijek drže podalje od prosječnog hrvatskog gosta. Hoće li se to promijeniti, vidjet ćemo. Šansu zaslužuju.