Skijanje.hr

25.11.2004.      

Autor: Goran Razić 

Visinska bolest

"Bolest" planinara, skijaša, alpinista te svih koji borave na velikim nadmorskim visinama. Opasna je onoliko koliko ju podcjenjujemo.

Visinska bolest zapravo i nije klasična bolest. Ona je skup simptoma koji zajedno opisuju stanje u kojem se nalazi tijelo pri velikim visinama, naravno, uključujući i posljedice.

Najčešći simptomi po kojima ju možemo prepoznati su glavobolja, mučnina, slabost, umor, proljev, gubitak apetita te nesanica. Jačina simptoma je ovisna o tome koliko jako i dugo smo tijelo izložili, njemu neprirodnim uvjetima. U slučaju neliječenja visinske bolesti, može doći do težih posljedica, koje mogu biti opasne po život. Riječ je o edemu mozga ili pluća. Najpouzdanije liječenje visinske bolesti podrazumijeva silazak na manju nadmorsku visinu te ako je stanje teže, konzumaciju i određenih lijekova. U prvom redu tu su Acetazolamid i Deksametazon koji su ujedno i najučinkovitiji u otklanjanju simptoma.

Zbog čega dolazi do visinske bolesti? Što se događa sa tijelom?
Najveći razlog bolovanja od visinske bolesti je smanjeni tlak zraka na visokoj nadmorskoj visini. Kako je poznato, tlak zraka se na visini smanjuje u velikoj mjeri, tako da je na 3500-4000 mnv manji za cca 40%, nego na površini mora. Iz toga proizlazi da u jednakom volumenu udahnutog zraka, na visini ima puno manji postotak kisika koji je neophodan za organizam. Tijelo na takve izazove odgovara sa više ili manje uspjeha: Zbog smanjene količine kisika prilikom udisaja, disanje postaje češće, žile u plućima se sužavaju kako bi porastao krvni tlak te kako bi krv mogla doprijeti u dio pluća, koji u normalnim okolnostima ne koristimo. Povećava se broj eritrocita i razina hemoglobina u krvi, što je neophodno za prijenos kisika u tijelu. Srce počinje kucati brže, brže je kolanje krvi, te se i na taj način pokušava neutralizirati manjak kisika. Ti prirodni postupci daju zadovoljavajuće rezultate do određene granice ("Dead zone", 8000 mnv. op.a). No nije dead zone jedini faktor uspješnosti prilagodbe tijela na visinu. Loš rezultat ćemo postići i ako tijelo forsiramo naglim usponom, ili pak, ako smo fizički limitirani te genetski loše podnosimo visine. Najveći je problem što ne postoji sistem provjere otpornosti na visinu. Ta sposobnost nije ovisna o starosti, kondiciji itd. nego isključivo o genetskom faktoru.

Čovjek ne mora biti previše upućen kako bi znao da je problem visinske bolesti najčešći u području Himalaje. Poznato je da na Mt. Everestu tlak zraka iznosi svega 300 - 350 hPa, što su najekstremniji uvjeti koje ljudsko tijelo može osjetiti u borbi sa visokim planinama. Takvi uvjeti zahtijevaju pripremu koja nije nimalo laka. Kako bi se tijelo uspješno prilagodilo na takve visine, potrebno je proći proces aklimatizacije. Što podrazumijeva polagano privikavanje na visinu. Pri penjanju na tako velike nadmorske visine, proces je takav da se popne do jedne točke i nakon toga se spusti na nešto manju visinu, gdje se ostaje prespavati, (čak i nekoliko noći). Za penjanje iznad 3500 mnv, potrebno je ostati cijeli dan na jednoj visini svakih 1000 metara uspona.

Postoje određeni razredi opasnosti od visinske bolesti, ovisno o visini:

-Srednja nadmorska visina je od 1500 do 2500 m - na toj visini se znaju pojaviti simptomi, ali vrlo rijetko i vrlo slabo
-Visoka nadmorska visina od od 2500 do 3500 m - može doći do problema prilikom naglog uspona
-Jako visoka visina od 3500 do 5800 m - opasnost od obolijevanja je vrlo velika
-Ekstremna visina iznad 5500 m - bez aklimatizacije nije moguće dulje preživljavanje. Opasnost je velika.


Najčešći problem prilikom penjanja na veće nadmorske visine je neprepoznavanje simptoma bolesti, razlog je taj što su simptomi općeniti i moguće ih je povezati sa bilo čim drugim. No bitno je napomenuti da će, na visinama od oko 3500 m, svaki drugi čovjek osjetiti neke simptome visinske bolesti. To još uvijek nije alarmantno, ali je potrebno imati na umu gore navedene podatke. Smrtnost od visinske bolesti nije velika, iznosi manje od 0,5% od svih smrti u planinama. No visinska bolest ne mora biti direktan uzrok, dovoljno je znati da tijelo nije u optimalnom stanju, a kao takvo, višestruko je podložnije opasnostima u ekstremnim planinskim uvjetima. Predlažemo da ne podcijenjujete planinu, iako vam visinska bolest možda neće ugrožiti život, u ne tako ekstremnim uvjetima Alpa, ipak je dobro biti upućen u osnovne informacije. I još jednom - U planinu nikako ne idite sami, pogotovo na ozbiljnije skijaško - planinarske (alpinističke!) ture.

KOMENTARI

Trenutno niste prijavljeni. Molimo prijavite se!

login:

lozinka:

Samo registrirani korisnici mogu dodati komentar. Prijavite se ili registrirajte.

© Skijanje.hr 2003-2019.  ISSN 1845-5891  e-mail: info@skijanje.hr   Izdavač: Skijaški klub Hupser   Izrada internet stranice: Info izlog d.o.o.   Broj posjeta: 797584
Tekstovi i Skijanje.hr watermarkom označene fotografije autorsko su pravo i vlasništvo Hrvatskog ski/board magazina Skijanje.hr osim ako nije drugačije naznačeno. Uredništvo magazina ne jamči za točnost i potpunost objavljenih informacija te ne preuzima nikakvu odgovornost za izravnu ili neizravnu štetu i ozljede proizašle iz sadržaja na site-u. Kontakt...
Hrvatski ski/board magazin Skijanje.hr

ISSN 1845-5891

Izdavač: Skijaški klub "HUPSER"
Medovićeva 19, Rijeka
e-mail: info@skijanje.hr

Marketing:
  marketing@skijanje.hr