Igman

Za razliku od susjedne Bjelašnice, ali i Jahorine, na borilištima Igmana su se održavala natjecanja u nordijskom skijanju. No danas, Igman ipak ima nešto za ponuditi i alpskim skijašima.

Do Igmana vodi isti put kao i za Bjelašnicu, a dovoljni broj putokaza bez problema će vas dovesti direktno do skijališta. Dolaskom u Sarajevo potrebno je krenuti prema aerodromu, iza kojega, nakon cca 5 km, veliki znak upućuje na skretanje u desno. Ovdje se skreće prema skijalištu te nakon još 15-ak km, prolaskom posljednjeg raskrižja, znakovi jasno upućuju na Bjelašnicu i Igman. To je ujedno i jedino mjesto gdje je potrebno obratiti pažnju i ispravno skrenuti. Nakon skretanje cesta već nakon par kilometara dolazi na Igman.

Igman se nalazi na 1.270 mnv, a sastoji se od predjela Veliko i Malo polje. Dolaskom prema skijalištu prvo se s lijeve strane dolazi na Veliko polje, gdje se nalazi oko 30 km staza za skijaško trčanje i biatlon te nekoliko u ratu uništenih objekata. No, nastavite li vožnju još dva do tri kilometra doći ćete na Malo polje, gdje se nalaze 2 skijaške skakaonice te nekoliko staza za alpsko skijanje.Pravo malo bogatstvo za nordijce najbolje potvrđuje čak pet sagrađenih  skakaonica. Svojedobno su sagrađene skakaonice od 10 m, 25 m, 40 m, 70 m i 90 m, a ružni rat su preživjele samo dvije najveće. No, kako ne bi bilo sve idealno i na njima se, baš kao i na ostaloj infrastrukturi (rasvjetni stupovi, sudački toranj), vidi kako rat i ljudska mržnja nemaju granice. No stari nostalgičari će uz malo mašte vrlo lako zamisliti kako se tu još uvijek natječu Jens Weisflog i Matti Nykanen za zlato na Olimpijadi.

Na Malom polju postoje četiri baby lifta i jedan dvosjed s cca dva kilometra skijaških staza. Ako ste apsolutni početnik tada ćete uživati na stazama uz baby liftove, koje su blage i široke i gdje ćete bez problema načiniti svoje prve ski korake. Uz dvosjed postoji jedna staza plavo crvene kategorizacije, a koja se pred kraj razdvaja i na crni odvojak. No kako tamo skijaju gotovo isključivo početnici onda je najčešće u radu samo plava staza.


Igman ima specifičnu klimu i položaj, tako da su ovdje česte i jako izražene temperaturne inverzije. No, nisu samo inverzije zanimljive u klimatološkom pogledu. Ovdje je izmjerena i najniža temperatura u bivšoj državi, koja je iznosila respektabilnih -43,5º C. Stoga nije neobično da već u rujnu naiđete na led, a u listopadu bi se vrlo lako mogao početi proizvoditi umjetni snijeg, naravno, kada bi za to postojali uvjeti.



Na Igmanu postoji vrlo malo popratnih sadržaja, jer je većina objekata srušena, a slab interes za njihovu obnovu ne ulijeva povjerenje da će se bilo što uskoro promijeniti. No ukoliko si date truda, ipak možete pronaći  jedan restoran i jedan kafić te u neposrednoj blizini jedan hostel, gdje će vas noćenje koštati oko 60 KM.


Igman svakako treba posjetiti, ako ništa drugo onda radi prirodnih ljepota te priče koju pamti iz nekih drugih vremena. Isto tako skijalište može vrlo lako poslužiti i kao promjena destinacije ukoliko ste došli na skijanje na obližnju Bjelašnicu.