Kitzsteinhorn - Kaprun

Kaprun je malo, slikovito, mirno, ali istovremeno i dosta 'šminkersko' i skupo mjesto. Po izgledu pomalo podsjeća na Samobor. Prepuno je Nizozemaca i Rusa, a brojni gosti su i Slovaci, Poljaci i Česi. U mjestu postoje bazeni, klizališta, kafići, a noćni život zna varirati od potpuno mirnog i 'penzionerskog', do ludog i dugonoćnog provoda u lokalnim disco klubovima. Smještaj je skup, ali iznimno kvalitetan, pogotovo kad se o samom Kaprunu priča.

Cijena ski karata oduvijek je bila "paprena". Tako jednodnevna karta u proljetnoj sezoni košta 36 €, a za zimsku 07/08 sezonu najavljena je cijena od nevjerojatnih 38,5 €! Karte su proximity karaktera i povratom karte dobijete 3 € povrata. U cijenu ski-passa uključen je i prijevoz lokalnim busom iz Kapruna do donje stanice gondola, koje su od mjesta udaljene 4-5 km. Za one koji radije voze svoje 'limene ljubimce', parkinga ima dovoljno, a ukoliko parkirate nešto dalje besplatan autobus prevest će vas do same gondole.

Spomenimo i to da višednevna ski karta pokriva i bliža skijališta iznad Zell am Seea i Kapruna, dok jednodnevna pored glečera uključuje samo još lokalno skijalište u Kaprunu.

Na samo skijalište transportirat će vas dvije velike gondole. Sjedeća za osmero ljudi, te novi Gletscherjet 1, stajaća gondola za 24 ljudi izgrađena krajem 2001. godine. Od donje stanice skijališta (1976 mn/v), gdje se nalazi jedan od dva Intersporta, rent, servis te restoran, do Alpin centra (2452 mn/v), koji je centralno mjesto na samom skijalištu, vozi također novi Gletscherjet 2 (iz 2002. godine), te jedna sjedežnica.



Alpin centar veliko je i moderno zdanje, na samom dnu glečera, te ima sve potrebne servise i uslužne djelatnosti. Počevši od Intersporta, renta, ski škole, informacijskih punktova, do nekoliko sanitarnih čvorova, bara, te velikog restorana sa samoposlugom. Ovo je ujedno i točka od koje na samo vrh skijališta vodi još jedna gondola, ovog puta stojeća za 50 ljudi, izgrađena davne 1966. godine. Znamenita i po tome što putuje preko, kako oni kažu, najvišeg gondolskog stupa na svijetu - 113,6 m. Na vrhu skijališta (3020 mn/v), nalazi se restoran te panoramski balkon. Skijanje odavdje uglavnom nije moguće, te je potrebno spustiti se malom uspinjačom nešto niže, na vrh samih skijaških staza koji je nešto niži od 3000 mn/v.

Od Alpin centra moguće je krenuti i jednom od (samo) tri sjedežnice koliko ih postoji na skijalištu.

Ostatak staza povezan je mnogobrojnim sidrima (njih čak 10), te je to ujedno i najveći nedostatak ovog skijališta.



U sezoni 07/08. planira se gradnja još jedne sjedežnice, a time i nove staze, s desne strane skijališta. Unatoč nedostatku sjedežnica, sidra su vrlo brza, te se i za vrijeme velikih gužvi ne čeka dugo. No zato na stazama ponekad zna vladati kaos, pogotovo uzme li se u obzir veliki broj početnika te ski škola, što u kombinaciji s gužvom te jurećim mladim skijašima i borderima, koji su zbog novootvorenog parka ovdje u porastu, zna biti vrlo nesretna kombinacija.

Snijega nikad ne nedostaje, a staze su prave glečerske - iznimno široke i uvijek relativno mekane zbog iznimno debele podloge, barem u višim predjelima skijališta. Sve staze su pretežno crveno-plavog karaktera, a crnih staza nema (ukoliko ne računamo dijelove skijališta koji se ne uređuju, te stazu s hupserima). Deklarirana ukupna duljina staza iznosi 40 km, što je realna brojka. Plan pista je veoma precizan, a putokazi po skijalištu brojni i korisni.



'Off-pisteri', dobro došli u svoj raj!

Gdje god se okrenete potencijalna nova staza. Ali oprez, velika količina snijega uvijek je plodno tlo za lavine, što je na žalost 2000. godine u ožujku uzrokovalo i pogibiju 11 učitelja skijanja.

Zanimljivosti na skijalištu ima nekoliko, počevši od terena za treniranje nordijskog skijanja na samom vrhu glečera, pa do čak tri različita snow-parka otvorena u sezoni 06/07. Najveći od njih nalazi se također na vrhu glečera, te garantira odlične uvjete od jeseni pa sve do početka ljeta.

Želite li uživati u prekrasnom panoramskom pogledu, savjetujemo da se na samom vrhu skijališta zaputite put "panoramskog tunela". Početak mu je u podnožju restorana na samom vrhu skijališta (putokaza na izlazu iz gondole nema, pa slijedite one koje će vas odvesti do sanitarnih čvorova). Tamo započinje prokopani tunel, dug 362 metra, koji će vas uz nekoliko poučnih panoa koji predstavljaju razvoj skijališta provesti na platformu podignutu iznad litice, na samom vrhu. Od tamo se za sunčanih dana pruža nezaboravan pogled.

Restorana ima četiri - prvi na kraju Gletscherjeta 1, veliki samoposlužni na kraju Gletscherjeta 2 unutar Alpin centra, mali ali simpatični, tipično austrijski, također kraj Alpin centra, te jedan, dosta zagušljiv, na samom vrhu skijališta. Cijene su dosta visoke, slično ostalim glečerskim skijalištima u Austriji. Kobasice s pomfrijem su tako primjerice 7,60 Eur, špageti-bolonjez 6,60 Eur, Germknedla 4,60, a 3 dcl Cole ili pive oko 2,50 Eur.

Put do Kapruna moguć je u nekoliko varijanti, od kojih za svaku predvidite barem pet do šest sati te oko 400 km vožnje. Standardni put vodi i iz Rijeke i iz Zagreba, put Ljubljane pa na Karavanke, zatim Villach - Bischofshofen- Zell Am See - Kaprun. Ovaj put, pored Karavanki, uključuje i još dodatne dvije tunelarine (oko 9 eura), pa alternativna varijanta može biti i nakon Villacha skrenuti za Mallnitz, te se tamo ukrcati na auto-vlak kojim se pređe u Gastein dolinu. Od tamo do Kapruna treba svega 45 minuta vožnje, pa je ovo (ukoliko ulovite vlak na vrijeme) ujedno i brža varijanta. Onima kojima je zgodno krenuti na put u pravcu Graza, mogu preko Bruck am Mura izbjeći cestarinu, te preko Schladming i Bischofshofena stići u Kaprun. Za preciznije upute konzultirajte članak o austrijskim cestarinama i tunelarinama.

Najlošija strana skijališta istovremeno je i njegovo najjače oružje: glečersko okruženje. Cijena relativno visoke sigurnosti u obilat snježni pokrivač plaća se izrazito promjenjivim vremenskim uvjetima koji se mogu vrlo lako svrstati u dvije kategorije: ima skijanja - nema skijanja. Stoga je preporučljivo baciti pogled na monitore u podnožju koji pokazuju stanje na samom skijalištu.



Pričati o Kaprunu i Kitzsteinhornu, a pokušati ne spomenuti najveću nesreću na skijalištima ikad, gotovo je nemoguće. Uostalom, na skijalištu sve podsjeća na to, jer prvo što ugledate s parkinga tračnice su vlaka koje vode u zapečaćen ulaz u tunel. Sve je ostalo onako kako je i bilo na njegovoj posljednoj vožnji, 11.11.2000. kada se po ulasku u tunel zapalio, te je 155 ljudi izgubilo živote, uključujući i nekoliko koji su se ugušili od dima u Alpin-centru.

Vlak, inače prvi skijaški podzemni vlak, izgrađen 1974. godine, nakon toga nije puštan u pogon, te su ga zamijenili s dva Gletscherjeta, a nasuprot tračnicama i ulaznoj postaji izgrađen je memorijalni centar u spomen na žrtve.

Tražite li idealno vrijeme za posjetiti ovo skijalište, a volite apres-ski partije, gužvu, veselje i puno sunca, onda je ovo "must" destinacija za prvosvibanjske praznike.

Tada ovdje, već tradicionalno, cijeli vikend goste uveseljava bend uživo i DJ-i, u ponudi su besplatna testiranja skija, ali i zanimljivosti poput besplatne masaže, voskanja skija, žonglera i slično. Jedno je sigurno, pogodite li prognozu, čeka vas odličan provod.

Kitzsteinhorn-Kaprun: U novih 50 godina s novom ponudom