Hochkönig

Čak niti respektabilna veličina skijališta nije bila dovoljna da skijaši s ovih prostora u većoj mjeri pobliže upoznaju najsjeverniji dio Ski Amadea. Pogled pri odabiru destinacije najčešće se zaustavlja na Flachauu, Schladmingu ili pak dolini Gastein. No Hochkönig broji čak 150 km povezanih skijaških staza (i 33 skijaške žičare), koje objedinjuju četiri prilično udaljena mjesta. Ovaj podatak svrstava ga na drugo mjesto po veličini u cijelom Ski Amadeu, odmah nakon povezanih skijališta Flachau-Wagrain-Alpendorf. 

Putujete li iz Hrvatske potrebno je prevaliti put od 387 km (iz Zagreba) te 357 km (iz Rijeke). Put nije nimalo stran čestim posjetiteljima austrijskih Alpa, a vodi preko Ljubljane i Karavanki preko Katschberg i Tauern tunela do Bischofshofena, od kojeg je dalje potrebno krenuti 14 km dugom lokalnom planinskom cestom prema prvom od četiri mjesta - Mühlbachu. 



Cesta od Bischofshofena, iako prevaljuje nekoliko stotina visinskih metara, vrlo je dobro održavana i čišćena te čak niti većim autobusima ne bi smjela predstavljati veći problem. Od autoceste je tako potrebno oko 25 minuta vožnje do prve gondole, koja je smještena samo kilometar nakon centra Mühlbacha. Osim Mühlbacha, regiju Hochkönig čine još mjesta Dienten, Hintertal, Hintermoos i najveći Maria Alm, dok se nešto dalje od skijališta nalazi grad Saalfelden.  

Gondola Karbachalm s početnom stanicom na 950 mnv čini idealnu polazišnu točku za pravu (150 km dugu) skijašku avanturu. Spomenuta gondola jedina je, i sasvim dovoljna, poveznica Mühlbacha s ostatkom skijališta, dok je povratak skijama u mjesto moguć isključivo crnom stazom koja vodi ispod trase gondole, ili pak dugom i prilično položenom plavom stazom. Dolaskom na vrh Schneeberg, koji se nalazi neposredno iznad Mühlbacha, znakovi na skijalištu jasno će svakog ambicioznijeg skijaša odvesti u smjeru "narančastog Königstoura", koji vodi sve do nasuprotnog dijela skijališta. Povratak je također moguć, ali ovoga puta žutom varijantom tzv. Königstoura. Snalaženje u oba smjera je vrlo jednostavno i uvelike podsjeća na sličnu signalizaciju poput obertauernove Tauernrunde ili pak popularne Sellaronde u Italiji.



Valja napomenuti kako je Königstourom moguće preskijati čak 7.700  visinskih metara te 32 neprekinuta kilometra na skijama od jednog kraja skijališta do drugog.  

Snalaženje na skijalištu je vrlo jednostavno, usprkos tome što su staze vrlo razvedene te se prostiru na čak 5 međusobno povezanih brda. Razlog tome je što svako brdo nudi tek nekoliko logično orijentiranih staza sa svake strane i kad jednom krenete prema odredištu s orijentacijom problema nema. 

Glavna prednost skijališta su relativno duge staze. Iako niti jedan vrh ne prelazi visinu od 2.000 mnv, visinska razlika skijališta iznosi preko 1.100 m (skijalište se proteže od 820 mnv do 1.921 mnv), dok većina staza ima visinsku razliku veću od 400 - 500 metara. Upravo ovaj podatak 'kriv' je za najveći adut Hochköniga, a to su staze dužine od dva, tri pa i više kilometara, a od kojih gotovo svaka ide sve do doline i čini skijanje vrlo ugodnim i neprekinutim. 

Staze su po subjektivnom dojmu dosta široke te su pogonjene novim sjedežnicama i gondolama, od kojih su neke stare možda samo sezonu ili dvije. Kako su vremenski uvjeti za vrijeme obilaska skijališta bili vrlo teški, s jakim vjetrom, nove natkrivene sjedežnice bile su prava blagodat. 



Tako je upravo u sezoni 11/12. predstavljena nova šesterosjedežnica koja je ujedno i glavna spojnica između dvije strane skijališta (u mjestu Dienten). U samoj dolini su uz sjedežnicu napravljena i dva spojna mosta koja služe za prijelaz s jedne strane skijališta na drugu, dok je neposredno uz sjedežnicu napravljena i velika multifunkcijska garaža na nekoliko katova. Cijela investicija stajala je oko 40 milijuna eura (vidi video prilog i fotogaleriju, nap.a.). 

Smještaj je prvenstveno moguće birati u nekom od brojnih apartmanskih kuća, kojih ne manjka niti u jednom mjestu. Ovisno o preferencijama i raspoloživosti apartmana gotovo je pa svejedno gdje ste smješteni. No jednu stvar svakako možemo savjetovat i. Ukoliko ste slabiji (čitaj nesigurniji ili sporiji, nap.a.) skijaš ili border, svakako je smještaj bliže Maria Almu ili Dientenu bolja opcija. Na tom području nalazi se glavnina staza, pa ćete samim time imati na izbor više staza u kraće vrijeme. Isto tako, u Maria Almu je i najveći broj plavih staza idealnih za učenje skijanja. Mühlbach će pak biti dobar prvenstveno boljim i zahtjevnijim skijašima, kojima će spust po crnoj stazi do apartmana na kraju skijaškog dana biti samo točka na 'i'. 

Cijene su više manje ujednačene s ostalim skijalištima u Ski Amadeu. I dok je skipass standardiziran te drži istu cijenu kao i susjedna skijališta, tipični alpski restorani će na skijalištu ponuditi solidan ručak za 10-ak eura po osobi. Gužve, barem one na kakve smo navikli na nama bližim i razvikanijim skijalištima nema. A budući da su Nijemci (zbog blizine granice) ovdje najbrojniji gosti, poželjno je prije planiranja odmora provjeriti termine njemačkih školskih praznika.