Mayrhofen

Mayrohofen je omanji gradić, koji se smjestio na kraju Zillertal doline, desetak kilometara udaljen od baznog trening centra našeg Ivice Kostelića, Hintertux glečera. Iako na samo 630 mnv, Mayrhofen je zimi itekako bogat snijegom, a to i ne čudi, jer se na sve strane uspinju ogromne litice te nekoliko vrhova iznad 2000 metara, što čini zavidnu alpsku panoramu, bez obzira promatrate li iz doline ili s planine.

Put vas iz Hrvatske vodi preko već poznatih Karavanki prema Münchenu, te zatim smjerom Kufsteina do izlaska "Wiesing" gdje, nakon 30-tak minuta vožnje po lokalnoj cesti, stižete u samo mjesto. Druga alternativa samo je djelomično autoput, te je više zavojita i brdovita, a za nju potrebno se zaputiti prema Flachau te nakon izlaska s autoputa nastaviti za St. Johann im Pongau - Zell am See - Mittersill, pa lokalnim cestama i preko Gerlos prijevoja spustiti se u Zillertal dolinu.



Mayrhofen skijalište proteže se na pet brda. Na glavno brdo imena Penken vozi gondola iz centra mjesta, dok je na ostala brda moguće pristupiti ili s toga brda skijama, ili zasebnim gondolama iz doline. Inače, ova gondola imena Penkenbahn uistinu pruža nezaboravan doživljaj, jer se strmo uspinje iz centra, preko ceste te na nekih kilometar nema uopće nosivih stupova, pa kod pogleda prema nizini, često zastaje dah. Ukoliko je vaša polazna stanica tu, obratite pozornost da kod gondole ne postoji parking, nego je isti udaljen nekoliko stotina metara kod Ahornbahna.



Inače treba imati na umu da su skijališta, i istoimeni vrhovi Eggalm, Rastkogel, Horberg, i glavni Penken, međusobno povezani skijaškim stazama, dok je Ahorn malo izdvojen i do njega vozi ski bus ili petominutna šetanja od donje stanice Penken gondole. Jedna od mudrih opcija, u terminima gužvi, je Horbergbahn par kilometara prije Mayrhofena, na desnoj strani ceste, kod mjesta Hippach s velikim parkingom.

Kako svako brdo ima svoju gondolu, treba spomenuti da je cijela regija povezana besplatnim ski busom zajedno s Hintertux glečerom, pa je ustvari svejedno gdje parkirate auto, jer se uvijek možete nazad vratiti busom. Još jedna bitna stvar ukoliko je vaša polazna stanica Mayrhofen, Finkenberg ili spomenuti Hippach, je ta da na tim djelovima ne postoji spust u dolinu, nego se nazad vraća gondolom.



Skijalište broji 117 kilometara staza za alpsko skijanje od kojih 40 kilometara otpada na plave, 66 na crvene i 11 na crne. Iako sve brošure navode kako će ovdje svi, počevši od početnika, pa sve do odličnih skijaša pronaći svoje, potpisniku ovih redova ipak je ostao malo drugačiji dojam. Mišljenja sam da ako jedna prosječna skijaška obitelj (a pri tome mislim na skijaško znanje) traži destinaciju na kojoj će klinci skijati po svim stazama, gdje će se roditelji moći bezbrižno opustiti, i skijati bez previše razmišljanja,  trebali bi svakako svoju skijašku destinaciju potražiti u obližnjoj Zillertal Areni, ili negdje drugdje, no ne u Mayrhofenu.

Naime, skijalištem se protežu većinom izričito crvene staze, i to u punom smislu riječi. Oni koji su navikli bezglavo juriti niz staze ovdje bi trebali svakako usporiti, a mislim na dijelove Penken i Horberg. Staze nisu previše široke, imaju dosta prelomnica i strme su. Najljepše staze za bezbrižno skijanje su na Rastkogelu, no tu opet vrijeme igra dosta veliku ulogu, jer na tom predjelu skijališta gotovo uvijek puše vjetar (ponekad i orkanski) i sve je otvoreno, dakle nema drveća, pa su staze samim time ledene i tvrde. Najmirniji dio skijališta je Eggalm, zadnje brdo u nizu s mirnim alpskim restoranima, te nekoliko lijepih i dugačkih staza.

Ako se ipak s početnicima nađete u Mayrhofenu, prvi dio skijališta odmah nakon izlaska iz gondole ima dva odlična lifta za učiti djecu, također i ski školu, te je sam dio s obližnjih nekoliko sjedežnica vrlo lijepo i osmišljen i povezan, a nije strm.



Za ljubitelje akcije, u ponudi je izuzetno dobro opremljen Vans Penken Park, te cijelo brdo Ahorn. Iako samo s nekoliko staza, također raspolaže malim snow parkom i "White Loungeom" odnosno Igluom. Staze su na tom dijelu jako blage, osim spusta u dolinu koji je označen crnom markacijom, ali više zbog uskih dijelova same staze, nego radi strmine. Restorana na cijelom skijalištu ima pregršt, te osim što su lijepo uređeni, imaju i široku paletu ponude od tradicionalnih jela i napitaka, pa sve do večernjih Apres-ski barova, sa standardnim cijenama za ovu regiju.

Ono po čemu je uistinu Mayrhofen nadaleko poznat je i "zloglasna" crna staza Harakiri. Dok odlični skijaši govore kako to može biti i strmije, a slabijim skijašima se ledi krv u pancericama već od samog pogleda, jedno je sigurno: Da ju je nemoguće odskijati - nije, da je opasna - je, a u slučaju pada pogotovo. Početak staze je gotovo ravan, nakon kojega dolazi blagi zavoj u desno i onda strmina. Desna strana staze je jako strma i ledena, dok je lijeva nešto "blaža" no i dalje strma. Ovdje je najveći problem pad.



Ukoliko padnete, ograda ne postoji, a staza je većinom 'beton' od leda, tako da, ako imate sreću, letite direktno po stazi prema dolje, bez mogućnosti zaustavljanja. U protivnom možete izletjeti sa staze i sletjeti u ne tako miroljubivo okružje drveća i kamenja. Staza je stvarno za jako dobre skijaše s dobro nabrušenim rubnicima. U protivnom, držite bolje skije što dalje od nje.

Cijena dnevne karte iznosi sada već standardnih 48,50 eura za odrasle. Za tjedan dana, novčanik će vam biti tanji za 230,50 eura koliko stoji šestodnevni ski pass, dok će za djecu koštati 103,50 eura.

Ovo je stvarno jako dobro skijalište, sa zahtjevnim stazama, te će mlađim naraštajima biti više po guštu za neka višednevna skijanja, no i oni koji vole uživati u planini, a žele nešto lakši tempo, sigurno će pronaći ono što je najbolje za njih.