Skijanje.hr

MAGAZIN

»

ZANIMLJIVOSTI

19.09.2006.      

Autor: Željko Mihalić 

Fotografija na snijegu

Velika je većina ljudi, kada krene na skijanje, oboružana optičkim napravama s namjerom da sadržajno dokumentira sve vesele trenutke sa snijega. Evo par savjeta kako da vam fotografije budu još upotrebljivije.

Ne sumnjamo da većina ljudi koja ima fotoaparat zna isti i upaliti, izoštriti i okinuti, bez obzira radi li se o digitalnom ili analognom ljubimcu. Pitanje je možete li tvrditi da ste savladali barem osnove fotografije i znate li kako da vam veći postotak fotografija bude upotrebljiv?

Dosta ljudi posjeduje digitalne fotoaparate. Kao što vjerojatno već i sami znate, oni imaju nekoliko klasa, a jedan od kriterija je razlikovanje po sistemu objektiva. Aparati mogu biti kompakt klase i SLR (Single Lens Reflex) - aparati sa izmjenjivim objektivima. Drugi je je kriterij veličina senzora koji daje sliku (pandan filmu). Količina pixela nema veze sa kvalitetom i oštrinom slike slike već sa njenom veličinom. Kvalitetu slike uvjetuje mnogo parametara, od kvalitete objektiva, parametara ekspozicije, vremenskih uvjeta, preciznosti autofokusnog sustava itd.

Digitalce pogone uglavnom AA punjive baterije (najčešće NiMH) ili litijeve baterije. Budući da su digitalci (pogotovo kompaktni) veliki potrošači energije (LCD, zoom) preporučljivo je imati barem dva seta baterija tako da vam neki važan trenutak ne promakne. Osim toga, važno je imati na umu da pri hladnijim uvjetima baterije mogu izdržati manje jer im kapacitet pada, što je posebno slučaj sa litijevim baterijama.

Analogni fotoaparati troše daleko manje baterija, ali niti one nisu imune na hladnoću. Da biste aparat čim više sačuvali na toplom, preporučamo pospremanje aparata u neki unutarnji džep kako bi bio na čim toplijem okruženju. To si možete dopustiti ukoliko imate manji kompaktni fotoaparat. Imate li aparat cijelo vrijeme sa sobom na skijanju, budite oprezni prilikom ulaska u toplije i zagrijane prostore gdje se zbog razlika u temperaturi može pojaviti kondenzacija i nanijeti štetu elektronici. Stoga preporučamo da aparat prije upotrebe u toplom prostoru ostavite neko vrijeme da se temperira, cca pola sata.

Iako su kompaktni fotoaparati daleko praktičniji kad je nošenje u pitanju, postoji nekoliko činjenica koje ih čine pomalo ograničavajućim. Prva stvar je ručno postavljanje ekspozicije u vidu blende ili brzine zatvarača, balansa bijele boje, ISO osjetljivosti ili navoja za filter. Gdje se takve stvari manifestiraju? Npr. želite li fotografirati nekog skijaša u pokretu i pri tome dobiti oštru sliku, morat ćete imati zatvarač na nekoj većoj brzini, ovisno o brzini skijaša. Za nekog malo sporijeg rekreativca bit će dovoljno 1/250 s, ili ako to nije moguće, onda izaberite "sports ili action mode". Na taj će se način dati prioritet zatvaraču, dok će se blenda automatski namještati da bi se dobila korektna ekspozicija prema mjerenjima samog fotoaparata. No, tu će do izražaja doći i brzina autofokusa koja je za kompaktne aparate nekoliko puta manja nego za SLR. Također treba na umu imati i tzv. Shutter lag, odnosno vrijeme koje prođe od trenutka pritiska na gumb zatvarača do stvarnog osvjetljavanja senzora. I tu su kompaktni fotoaparati nekoliko puta sporiji od SLR aparata. Kako se to može manifestirati? Na način da uvijek zakasnite na neku scenu, istina može se raditi o djelićima sekunde, ali dovoljno da vam polovica skijaša "pobjegne" iz kadra. Kako se boriti sa spomenutim problemima. Prva se tehnika zove prefokusiranje, tj, fokusiranje aparata na neku točku blisku točki prolaska skijaša kroz kadar i na taj način možemo eliminirati utjecaj sporosti autofokusa. Imajte na umu da je autofokus neprecizniji čim su uvjeti kontrasta slabiji (oblačno vrijeme, jako naoblačenje itd...). Shutter lag se može kompenzirati malo ranijim okidanjem, ili uključivanjem tzv. burst moda, okidanjem od po nekoliko slika u serijama. Za ovu tehniku je potrebno malo vježbe i upoznavanja sa vlastitom opremom.

Čim je zatvarač brži (oznaka na aparatu 1/x gdje je x sve veći), blenda se više otvara (oznaka F:Y, npr F:5.6), a broj Y postaje sve manji smanjujući dubinsku oštrinu. Kod digitalaca je dubinska oštrina zbog manjeg senzora nego kod analognih aparata manje izražena, ipak se o njoj može govoriti. Veća dubinska oštrina daje više predmeta van fokusa oštrim, dok će kod manje dubinske oštrine predmet u fokusu biti oštar, a objekti koje se nalaze sve dalje bit će mutniji. Jako pojednostavljeno, dubinska oštrina je mjera koja pokazuje koliko će daleko predmeti ispred i iza točke fokusa biti izoštreni.

Ako je dan sunčan, bit će dovoljno svjetla, možda čak i previše zahvaljujući refleksu od površine snijega, no to bi mogao biti problem po oblačnom danu, kad svjetla nema dovoljno, pa se pogotovo pri zumiranju može manifestirati trešnja ruke. Za te se slučajeve poslužite skijaškim štapom, koji vam može poslužiti kao oslonac. Druga je solucija da se poslužite snijegom, legnete se na tlo i poput snajperista smirite ruku. Naravno, ukoliko je objekt blizu moguća je i upotreba bljeskalice, no to nema svrhe na udaljenosti veće od nekoliko metara. Bljeskalice također mogu dati vrlo neugodne tonove ljudske kože (pogotovo u slučaju kompaktnih aparata u kojem svjetlo bljeskalice pada okomito na objekt), a može dati vrlo iritirajući odbljesak od pahulja snijega, ukoliko sniježi. Bljeskalice možete upotrijebiti za dosvjetljavanje lica pri iznimno jakom svjetlu uz puno refleksije, kad je lice osoba na slici tamnije od pozadine (snježno bijelih padina), no velika će većina fotografa reći da koristite bljeskalicu samo ako nemate nikakav drugi izbor.

Dodatna pomoć može biti i podešavanje ISO. Povećanjem ISO, aparat je osjetljiviji na svjetlo pa se pri slabijem svjetlu može skratiti i vrijeme ekspozicije. No, imajte na umu da se povećanjem ISO povećava i šum i zrnatost fotografije. Kompakti imaju upotrebljiv ISO (iskusniji fotografi će se sjetiti naziva ASA) do vrijednosti otprilike 400, SLR aparati do otprilike 800 ili 1600, ovisno o proizvođaču. No i zrnatost se može riješiti posjedujete li software tipa Noise Ninja ili Neat image.

Refleks svjetla od snijega bi također mogao raditi probleme. Kako ga se riješiti? Vrlo jednostavno, ako imate predviđen navoj za filtere, preporučam da si ispred objektiva montirate cirkularni polarizacijski filter koji se sa takvim problemima obračunava savršeno. No, takav arsenal aparature nažalost znači da ste se već pomakli iz klase kompaktnih, lako prenosivih aparata prema srednjoj kategoriji. Također, polarizacijski filter dodatno smanjuje količinu ulaznog svjetla pa se smanjuje brzina zatvarača ili povećava otvor blende. Otvor blende je, osim zbog dubinske oštrine, bitan i zbog još nekoliko stvari; oštrine slike (naime čim je otvor blende veći, tj. F broj manji slika je neoštrija, posebice na granicama mogućnosti leće), kromatskih aberacija (tzv purple fringing koji se javlja na granicama jako kontrastnih površina). Za većinu objektiva slike su najoštrije na vrijednosti blende oko F/8, a za pejzažnu se fotografiju obično koristi jako mali otvor blende (F/16) kako bismo dobili veliku dubinsku oštrinu.

Čemu služi White balance (WB)? Jako pojednostavljeno, to je način na koji aparat registrira bijelu boju. Bijela boja pri lijepom sunčanom danu (5500K) drugačije izgleda nego pri jako oblačnom (6500K) kada je velika količina plave svjetlosti ili pri volframovoj rasvjeti kada ima dosta crvene, pa aparat kompenzira te boje kako bi bijelu prikazao čim realnije. Većina aparata radi taj WB automatski, no možete ga na dosta aparata podešavati i ručno, da ne biste naknadno morali izvoditi zahvate u Photoshopu ili sličnim programima. Ako vam je slika previše plava, znači da je aparat (ili Vi sami) podesio WB krivo.

Dosta baterija vam troši autofokus i zoom koji nije ručni nego motorni (u kompakt klasi, kod SLR zoom se obavlja ručno) pogotovo ako imate uključen live preview, što je opcija da vam se slika nakon svake okinute fotke pokaže na LCD.


Postavke će aparat automatski definirati prema načinu mjerenja ekspozicije. Najčešći su center weighted (ekspozicija se većinom mjeri prema centru kadra i malim dijelom po točkama izvan centra), spot (mjeri u 99 % slučajeva prema središnjoj točki u kadru) i ESP (u kojima aparat mjeri svijetle dijelove kadra te računa razlike između različitih dijelova kadra, bez obzira radi li se o centru kadra ili periferiji). Za pejzažne fotografije preporučujemo ESP mjerenje, jer spot metoda prioritet daje centru kadra, lagano stavljajući potencijalne svijetle dijelove u drugi plan. No, spot mjerenje je najbolje za portrete na snijegu uz gotovo sigurno preeksponiravanje pozadine (snijeg će izgledati jako svijetlo). No, sve to možete kompenzirati upotrebom bljeskalice. Pritom imajte u vidu da često bljeskalica obično ima sinkronizaciju sa fotoaparatom do brzine zatvarača od 1/250 s.

KOMENTARI

Trenutno niste prijavljeni. Molimo prijavite se!

login:

lozinka:

Samo registrirani korisnici mogu dodati komentar. Prijavite se ili registrirajte.

  • Vijesti

  • Info

© Skijanje.hr 2003-2019.  ISSN 1845-5891  e-mail: info@skijanje.hr   Izdavač: Skijaški klub Hupser   Izrada internet stranice: Info izlog d.o.o.   Broj posjeta: 242488
Tekstovi i Skijanje.hr watermarkom označene fotografije autorsko su pravo i vlasništvo Hrvatskog ski/board magazina Skijanje.hr osim ako nije drugačije naznačeno. Uredništvo magazina ne jamči za točnost i potpunost objavljenih informacija te ne preuzima nikakvu odgovornost za izravnu ili neizravnu štetu i ozljede proizašle iz sadržaja na site-u. Kontakt...
Hrvatski ski/board magazin Skijanje.hr

ISSN 1845-5891

Izdavač: Skijaški klub "HUPSER"
Medovićeva 19, Rijeka
e-mail: info@skijanje.hr

Marketing:
  marketing@skijanje.hr