Skijanje.hr

MAGAZIN

»

ZANIMLJIVOSTI

08.03.2005.      

 

Trip report: Pod Kriško steno, subota, 05.02.05

Donosimo kratku putopisnu reportažu snowboardera:Pod Kriško steno, subota, 05.02.2005 by .:snowcrAsh:.

... "Ajme kako je hladno, pa gdje je to sunce, a da ipak obučem još jednu majicu...", bile su najčešće misli dok sam se penjah pod Kriško steno. A bilo je grozno hladno, uspon je čitavo vrijeme u sjeni, sunce tamo jednostavno ne sija.
Kada sam napokon prihvatio činjenicu da moram stati, obuci još jedan sloj odjeće, pozatvarat sve ventilacije, navuci debele rukavice bilo je OK ali samo dok sam se kretao, zapamtiti ču Kriške stijene i po najkraćem zadržavanju na "vrhu" ...

No usprkos hladnoći to je bila jedna jako lijepa tura, dan sunčan, ni oblačka, snijeg odličan, pršić. Ishodište je na Vršičkoj cesti, kod "Ruskoga križa", malo ispod treće serpentine, započinje laganim spustom po šumskoj stazi, do potoka, pređe se preko potoka i nastavlja laganim usponom po šumskoj cesti do Koče v Krnici, planinarski dom gdje se može malo zagrijat, popit turska kava, prespavat (3100 SIT za nečlanove planinarskog društva, 1/2 cijene za članove)...
Tura se nastavlja markiranim putem kratko kroz šumu i kasnije i dalje po gozdu prema Kriškoj stijeni.
Dio nakon šume mi je bio osobit, hodam dolinom između dvije stijene, vidim snijega ima, skijaši koji se već vraćaju pričaju o pola metra pršića, "all right...give it 2 me baby" ... a svakim korakom mi se iza leđa otvara sve više i više pogled na okolne planine, i sve je bilo super dok nije naišao čangrizavi Slovenac u spustu koji jednostavno nije mogao a da ne propusti priliku zajebavat jednog Boardera, da kaj se on to ima penjat pješke i to još sa derezama po skijaškoj prtini..nije baš shvaćen najozbiljnije, pa subota je, neću valjda dopustit jednom isfrustriranom liku da mi pokvari vikend, maknuo se korak sa staze i kad je čovjek otišao vratio na stazu (ionako je bila zaleđena da bi ostajali konkretni tragovi)... No dobro kakav jesam, ostalo je pitanje u glavi koje sam kasnije i postavio na newsima :" Postoji li možda neko pravilo ponašanja u planini po kojem ja zaista ne bi trebao hodat po skijaškim prtinama", do sada sam obišao par brda u Sloveniji i pored turnih skijaša, ne jedanput vidio i planinare koji su hodali po skijaškim prtinama i nikad nitko nije prigovorio, ostalo je na tome da čovjek jednostavno ima previše kamenja u glavi koje nosi sa sobom i na brdo.
Pola puta, vrijeme za odmor, sendvič, odmrzavanje crijeva za vodu u bidonu, druženje sa psom koji prakticira novu disciplinu spuštanja po snijegu na prsima sa njuškom u snijegu i njegovim vjernim pratiocima, simpatičnim slovenskim parom koji nisu imali ništa protiv da skrnavim skijaške prtine, brzo nastavljam dalje, svako stajanje znači pothlađivanje i vjerojatno "bijelu smrt" . Što sam bliže vrhu pogled je ljepši, a uzbuđenje pri pogledu na moguće smjerove spusta veće, toliko mogućnosti a samo jedan spust...napokon na "vrhu".. ali ne, to nije "vrh", ima i dalje, razmišljam da li ima smisla ići dalje jer pod samim je "vrhom" udubina što znači kod spusta skidanje boarda i hodanje uzbrdo, ma moram još makar malo, predobar je snijeg da bi se odrekao i jednog zavoja..

Odlučio sam se još malo ići prema "vrhu", (u stvari to i nije vrh u pravom smislu riječi, kao što i samo ime "vrha" kaže pod Kriške stene, tura završava pod Kriškim stijenama koje bi mogao opisat samo kao velebne i prelijepe) pa se spuštat po padini na lijevo tako da imam zaleta za uzbrdicu gdje je najmanja, skoro, odskakao sam uz pomoć ruku tih 2m koliko je falilo. Auuu, snijeg je dobar, ima pršića od 15 cm do 50 cm, tu i tamo ga vjetar otvrdnuo, tek toliko da se ne opustim previše, e sad hoću li skroz lijevo pod stijene, fini široki freeride ali izderan sa 5-6 skijaških tragova ili kroz rijetko drveće i stijene iznad gozda po kojem sam se penjao i gdje sam već prije primijetio da nema tragova, odluka je pala na djevičanski dio, i isplatilo se. Malo napornije od varijante "skroz lijevo" jer čitavim spustom sam morao izbjegavat susret sa kržljavim borovima ili stijenama, ali snijeg je bio predobar, a kako i ne bi kad tamo sunce ne sja, ništa ga nije moglo zakorit, možda malo vjetar ali ne smijem grintat, ipak ovo je prvi puta ove zime da sam osjetio pravi pršić na pravoj strmini pod letvom.
Odmor, taman na početku gozda, nastavak spusta po širokim livadama prema Koći v Krnici. Dio spusta kroz šumu je bio malo zeznut, dosta tragova i tvrdo što je otežavalo kontrolu daske i ugodan spust...A nakon koće ugodno brza vožnja po blagom šumskom putu bez kočenja, lovljenje komada pršića pored puta, predobro, ravna tvrda podloga skoro kao skijaška staza ali kroz šumu, zaobilazim par sanjkaša i evo me kod potoka. Board na leđa i pješke cca. pola sata do auta. Huh, kako je bilo doobro.

Bio je to lijep dan u planini, vrijeme savršeno, a snijeg za nosit doma i spremit u frižider za uspomenu.

Autor: .:snowcrAsh:.

KOMENTARI

Trenutno niste prijavljeni. Molimo prijavite se!

login:

lozinka:

Samo registrirani korisnici mogu dodati komentar. Prijavite se ili registrirajte.

  • Vijesti

  • Info

© Skijanje.hr 2003-2019.  ISSN 1845-5891  e-mail: info@skijanje.hr   Izdavač: Skijaški klub Hupser   Izrada internet stranice: Info izlog d.o.o.   Broj posjeta: 278445
Tekstovi i Skijanje.hr watermarkom označene fotografije autorsko su pravo i vlasništvo Hrvatskog ski/board magazina Skijanje.hr osim ako nije drugačije naznačeno. Uredništvo magazina ne jamči za točnost i potpunost objavljenih informacija te ne preuzima nikakvu odgovornost za izravnu ili neizravnu štetu i ozljede proizašle iz sadržaja na site-u. Kontakt...
Hrvatski ski/board magazin Skijanje.hr

ISSN 1845-5891

Izdavač: Skijaški klub "HUPSER"
Medovićeva 19, Rijeka
e-mail: info@skijanje.hr

Marketing:
  marketing@skijanje.hr