Jedan dan snježnog treninga

Sedam je sati ujutro, a hodnicima spartanskog hotela Cavanis u talijanskoj Sappadi već odjekuju potmuli udarci pancerica. Mladi natjecatelji Ski kluba Rijeka spremaju se za još jedan trening na snijegu tražeći formu koja će im osigurati povratak na vrh u Gorenje Croski kupu, natjecanju koje su prošle sezone propustili osvojiti nakon tri godine uzastopnih uspjeha.

Kako izgleda jedan dan na snijegu mladih skijaša koji se nadaju jednom nastaviti stopama Janice i Ivice Kostelića, njihovih neupitnih idola? Nakon ranog buđenja, dok je na stazama još uvijek mrak, slijedi spremanje i iznošenje opreme i skija iz soba i skijarne. Energiju neophodnu za prijepodnevni boravak na snijegu osigurava brz doručak, nakon čega slijedi ukrcavanje opreme u kombi vozila, zadnja provjera uvijek budnih trenera te, najkasnije u 8:30, polazak na stazu.

Snježnim treninzima u Sappadi u terminu božićno-novogodišnjih praznika prisustvovalo je dvadesetak djece, uzrasta od šest do četrnaest godina. Ski klub Rijeka inače ima 38 registriranih natjecatelja, no teško ih je sve istovremeno okupiti na snijegu. Podijeljeni su u dvije osnovne uzrasne kategorije, ciciban(k)e te djevojčice i dječake. Svi se treninzi odvijaju pod paskom dvojice profesionalnih trenera, Nikole Androševića i Vjeke Ružića, čija je jedina briga napredak natjecatelja. Takva organizacija osigurava dobre rezultate u utrkama, ali iziskuje i zahtjevnu financijsku konstrukciju. Dvojcu u pomoć vrlo često priskače i Rodi Štokić, čija su briga primarno cicibani.

Odmah po jutarnjem dolasku na stazu treneri se hvataju posla - treba prenijeti svu opremu na stazu, postaviti zaštitnu ogradu, mjerne uređaje na start, izbušiti rupe za kolce kojima se postavlja slalomska staza... Zahtjevan i obiman posao traje oko sat vremena, a dobro dođe i pomoć sportskog direktora, Febe Marinellija. Za to vrijeme mladi skijaši imaju na rasporedu slobodno skijanje korisno za usavršavanje tehnike te zagrijavanje, pogotovo kad se temperature spuste do -15°C, kao na dan kad ih je pratila ekipa Hrvatskog ski/board magazina Skijanje.hr.

Konačno kreće i trening, ovaj put slalomski. Uz slalom, najčešće se trenira i veleslalom te, ponekad, i superveleslalom koji je na rasporedu dvaput u kalendaru Gorenje Croski kupa. Ovisno o konfiguraciji terena i željenim učincima treninga, treneri postavljaju kombinaciju otvorenih i zatvorenih vratiju te vertikala; običnih, visokih slalomskih kolaca i kratkih koji služe za dobivanje sigurnosti u prolasku stazom. U jedno prijepodne svaki skijaš odradi 12-15 rundi niz stazu. Ukrade se vremena i za srkanje vrućeg čaja, ipak su u pitanju djeca kod kojih ne valja riskirati pothlađivanje. Najmlađima potporu pružaju i roditelji koji ih često prate na treninzima.

Njima je skijanje doslovno skup sport. Procjene govore o oko 6.000 eura roditeljskih izdvajanja potrebnih da bi se isfinancirala jedna skijaška sezona njihovih mališana. U starijim dobnim uzrastima ta se brojka može i udvostručiti. Slaba je pomoć sponzora koji bi mogli olakšati muke roditeljima i klubu – skijanje nije toliko medijski zanimljivo da bi opravdalo ulaganja. Niti Hrvatski skijaški savez ne pomaže pretjerano iako se reprezentacije pune upravo skijašima izniklim u hrvatskim ski klubovima.

Oko podneva se jutarnji dio treninga bliži kraju, na trenerima je da raspreme stazu i cjelokupnu opremu prenesu na suprotnu stranu dolinu gdje će djeca popodne uspjeti uhvatiti malo sunca. Slijedi ručak i kratki odmor prije povratka na snijeg u 14 sati. Nižu se nove runde, još 15-ak njih, kroz slalomske kolce i koliko god je naporno klincima, trenerima je vjerojatno još i teže. Osim što moraju pratiti treninge, na njima je postavljanje i raspremanje staze, transport opreme, vožnja, servis 20-ak pari skija svake večeri... Osim toga, kada djeca provedu od 50 do 120 dana na snijegu godišnje, trener im je i poput oca i majke. Mora voditi računa da su svi zdravi i siti, znati popričati s mališanima kojima roditelji počnu nedostajati već četvrtog dana na snijegu, našaliti se s njima, ali i biti ozbiljan, pa i strog kada zatreba.

Sve bi ovo bilo lakše izvesti kada bi Riječani mogli trenirati na svom brdu, Platku. Tek pola sata udaljeno od Rijeke, ovo skijalište ni nakon niza godina ispraznih nastojanja, nije uspjelo urediti Radeševo II, stazu na kojoj bi riječki natjecatelji mogli provesti jutro trenirajući, a popodne se posvetiti školskim obavezama ili opustiti u toplini obiteljskog doma. To je stara riječka rak-rana za koju nije izgledno da će se riješiti u dogledno vrijeme. Ovako klinci izostaju iz škole, gube vrijeme na putovanja te se financiraju strana skijališta.

Trening završava oko 16 sati. Slijedi povratak u hotel te slobodno vrijeme do večere koje se zna iskoristiti za odmor, igru, istezanje ili trčanje ukoliko treneri procijene da je potrebno. U 19 sati je večera, a nakon nje slijedi analiza proteklog dana. Pregledavaju se snimke treninga, upozorava na propuste i prave planovi za sutrašnji dan. Najmlađi, potpuno iscrpljeni cijelim danom na snijegu, već ovdje sneno trepću očima te nije ni čudo da u 21 sat hotelom zavlada potpuni mir. Svjetlo ostaje upaljeno jedino u podrumu gdje u skijarni treneri odrađuju posljednji zadatak dana – servisiranje skija.

Skijanje je naporan i vrlo specifičan sport. Djeca imaju vrlo malo prostora za uspjeh. Ne "upadnu" li u reprezentaciju na izlasku iz dobne skupine dječaka i djevojčica, male su im šanse da će ikada skijati u FIS Svjetskom kupu. Zato Ski klub Rijeka želi osigurati novac kako bi ubrzo mogli pokrenuti i juniorski sportski pogon u kojem bi se trenirali i natjecali skijaši od 14 godina do seniorskog uzrasta koji nisu u reprezentaciji, ali imaju potencijala za visoka ostvarenja. Ambiciozan plan podupire i novi predsjednik ski kluba, prof.dr. Davor Štimac, koji se i sam voli uvjeriti u rad sportskog pogona te ih često prati na treninzima i natjecanjima.

Najfascinantnija su u cijeloj priči ipak – djeca. Koliko god im je naporno ranojutarnje dizanje, treniranje na -15°C, dugo izbivanje iz doma..., oni s velikim žarom nastavljaju dalje. Očvrsnu u takvom režimu života, otrgnu se od ulice i poroka, usvoje sportska načela fair-playja, stvore prijateljstva i nauče se surađivati kao ekipa i pomagati jedni drugima. A kada ih prate i odlični rezultati, kao skijaše Ski kluba Rijeka, svim ostalima ne preostaje ništa drugo doli učiniti sve što mogu da klinci nastave svojim sportskim putom.