Tko stoji iza američkog skijaškog uspjeha?

Silovito su američki skijaši krenuli u novu sezonu FIS Svjetskog kupa. Lindsey Vonn i Ted Ligety su pobjedama označili uvodni vikend u Söldenu najavljujući odmah na početku sezone velike ambicije američkog tima. No, Amerikanci su već nekoliko godina u vrhu. U posljednjih su šest godina osvojili dva velika kristalna globusa u muškoj konkurenciji, tri u ženskoj te četiri zlatne, tri srebrne i tri brončane medalje na Zimskim olimpijskim igrama. Uz Vonn i Ligetyja, u prvom planu su i Bode Miller te Julia Mancuso.

Otkuda toliki napredak Amerikanaca u skijanju? Tko stoji iza tog sportskog "čuda"? Pa, osim samih skijaša, njihovog neospornog talenta i rada, trenera koji ih usmjeravaju i sponzora što su spremni zagrabiti u džep, tu je još jedan čovjek – dr. Troy Flanagan (dolje). Direktor tzv. "high performance" odjela u Američkom ski i snowboard savezu (USSA) s diplomom doktora znanosti iz područja svemirske tehnike. Ili jednostavnije, "rocket scientist" kako mu tepaju suradnici u Performance centru koji je dobrim dijelom bio i Flanaganova ideja.



Flanagan je zadužen za istraživanje i primjenu novih tehnologija u skijanju. Sa svoje pozicije u USSA koordinira rad znanstvenika, liječnika i trenera kako bi skijašima na raspolaganju uvijek bila najnovija dostignuća u pojedinim poljima. "Uvidjeli smo prednosti takvog rada na ZOI u Vancouveru", kaže Luke Bodensteiner, dopredsjednik USSA. "Troyjeva zadaća je osigurati nesmetan protok znanja i informacija o najnovijim dostignućima te skijaškim klubovima diljem SAD-a prenijeti sve što znamo kako bi skijaška baza što brže napredovala."

"Imamo uzbudljive planove s kojima bismo trebali nastaviti zidati na temeljima uspjeha ostvarenog na ZOI u Vancouveru", otkriva Flanagan. "Jedna od stvari na kojima se radi je ugradnja mikrosenzora na skijaše. Preko takvih senzora možemo pratiti položaj skijaša tijekom vožnje, kuteve u odnosu na podlogu, brzinu, ubrzanje... Koristeći te informacije bit će moguće simulirati na koji bi se način sljedeći skijaš trebao spustiti stazom, a da ostvari što bolje vrijeme. Na osnovu takvog modeliranja mogli bismo povratnom vezom instruirati natjecatelja što učiniti u kojem trenutku na stazi da bi njegova vožnja bila što uspješnija. Razmišljamo i o senzorima u krvotoku skijaša preko kojih bismo mogli nadgledati njihovo trenutno stanje organizma. Sve u cilju optimizacije njihovih napora."



"Nanotehnologija nam također pruža velike mogućnosti", smatra Flanagan. "Istražujemo kako nanočesticama oplemeniti bazu skija u cilju smanjenja trenja. Također istražujemo kako pomoću nanotehnologije povećati aerodinamičnost natjecateljskih odijela. Pokušat ćemo i s umjetnom inteligencijom koja bi obrađivala gomilu podataka koju možemo prikupiti postavljanjem različitih senzora u i na skijaše i njihovu opremu. Sada taj posao odrađuju treneri, a sistemska analiza podataka bi im uvelike pomogla."

"Sve ovo nije 75 godina udaljeno od nas. Mi već sad radimo na tim stvarima. Mislim da još nismo dosegnuli granice ljudskih potencijala u sportu. Rekordi koji su se činili neoborivim, danas se ruše. Tek počinjemo učiti o ljudskom tijelu", zaključuje čovjek koji već danas poprilično dobro naslućuje kako će skijaški sport izgledati sutra.