Bardonecchia

Bardonecchia se smjestila u najzapadnijem kutku Italije, tik koji kilometar od tunela Frejus i granice s Francuskom. Mjesto je to koje povijest zimskog sporta broji od daleke 1908., a 2006. je imalo čast ugostiti olimpijska natjecanja u snowboardu. Dovoljno je to razloga da Skijanje.hr istraži što se skriva na stazama ovog talijanskog skijališta...

Bardonecchia broji 100 km skijaških staza podijeljenih između dva glavna lokaliteta: Colomion-Les Arnauds-Melezet i Jafferau. Potonji je manji od dva lokaliteta, ali zbog više nadmorske visine bilježi bolje snježne uvjete. Između navedenih cjelina se smjestila sama Bardonecchia s autocestom i željezničkom prugom koje idu prema Francuskoj. Veza između Colomion-Les Arnauds-Melezet i Jafferau ostvarena je skibusom, tzv. Jafferau Expressom koji za pet minuta vožnje prebacuje skijaše s jednog dijela skijališta na drugi. Od 39 markiranih skijaških staza 16 ih je plavih početničkih, 18 crvenih za srednje vješte skijaše te 5 crnih za iskusne.



U obilazak smo krenuli s Campo Smitha, snježnog platoa na kraju Bardonecchije gdje se nalazi nekoliko vučnica i plavih staza namijenjenih djeci i početnicima. Općenito se može primijetiti da su skijaške žičare ovdje prilično vremešne i baziraju se uglavnom na starim sjedežnicama i "tanjurićima". To i nije problem za radnih dana kada skijalište uglavnom zjapi prazno, već vikendima kada ovdje nagrnu skijaši iz Torina. Tada se na prilazima žičarama stvaraju "čepovi". Staze se na predjelu Colomion-Les Arnauds-Melezet spuštaju od 2.400 m n/m do 1.312 m n/m na koliko je smještena Bardonecchia. Uglavnom se radi o kolopletu plavo-crvenih staza s dosta plavih poveznica između pravih staza. Većina staza ovdje je pokrivena snježnim topovima budući da u proljeće zbog izloženosti suncu zna nedostajati snijega.

Od zanimljivijih, vrijedi izdvojiti crvenu stazu Rapillion-Les Arnauds kao i neuređenu crnu stazu Vallon Cros. No, većina će ovdje doći zbog nečeg drugog, a to je olimpijski halfpipe! Dugačak 130 m, širok 18 m i visok 6 m nalazi se pri dnu skijališta na predjelu Melezet. Osvijetljen je subotom uvečer, a odmah do njega se nalazi terasa s dva bara i restoranom što jamči živahne freestyle sessione.



Kratka vožnja skibusom će vas prebaciti na lokalitet Jafferau. Iako manji, bolji je odabir za iskusnije skijaše budući da nudi izazovnije staze. Osim toga, žičare se ovdje penju sve do 2.700 m n/m, a veća nadmorska visina jamči bolje snježne uvjete u proljetnom dijelu sezone. Zbog toga je ovdje praktički samo jedna staza pokrivena snježnim topovima, a na ostatku možete uživati u prirodnom snijegu. S vrha se pruža prekrasan pogled na okolne planinske vrhunce. Skijaši će uživati spuštajući se cca. 6 kilometara dugačkom crvenom stazom od vrha do dna, a tu je i još jedan snowpark smješten u šumi. Ipak treba reći da staze u Bardonecchiji svojom težinom neće iziskivati previše znoja od skijaša budući da se uglavnom radi o lijepim i blažim padinama, idealnim za carving.

Bardonecchia pruža neslućene mogućnosti za skijanje izvan uređenih staza. Dovoljno je žičarama se popeti do vrha Jafferau ili Punta della Mulattiera i izabrati jednu od nemarkiranih i neuređenih padina. Sve se padine s dubokim snijegom nadohvat ruke, a dobro je što se povratak može iskombinirati natrag prema žičarama. U regiji Piemonte heliskiing nije zabranjen tako da i to, uz penjanje uzbrdo vlastitim snagama, predstavlja opciju za freeridere. Osim toga, tu je i 15 km staza za skijaško trčanje.



Šestodnevna skijaška karta za odrasle stoji 142 eura, a djeca do sedam godina u pratnji odraslih skijaju besplatno. Dnevna skijaška karta za odrasle stoji 34 eura. Glavni ured za prodaju skijaških karata se nalazi u mjestu pored željezničke stanice, dok se uredi talijanske škole skijanja i ski rentovi nalaze pri dnu skijališta. Parking se naplaćuje vikendom. Cijene hrane na skijalištu su uobičajene te se predjela u obliku tjestenine kreću oko 8-10 eura, glavna jela oko 10-15 eura, dok pića stoje oko 3-5 eura.

Sama Bardonecchia teško da će osvojiti naslov pitoresknog alpskog mjestašca. Olimpijsko selo, izgrađeno za potrebe Zimskih olimpijskih igara 2006., sada je u funkciji pristupačnog smještaja mladih. Osim toga, Bardonecchia u poslijepodnevnim satima izgleda poprilično "mrtvo", bez uobičajene živosti nakon skijaškog dana. Razlog tome su brojni apartmani koji su očigledno u funkciji vikendica Torineza te su većinu vremena prazni. Zatvorene rolete na prozorima i prazne ulice ne obećavaju apres-ski zabavu, a večer se može provesti u nekolicini barova ili restorana.



Bardonecchia je iz Hrvatske lako dostupna autocestom A4 koja ide od Trsta preko Milana i Torina pa praktički sve do skijaških staza. Osim toga, lako je dostupna i željeznicom na liniji Torino – Lyon što otvara mogućnost povezivanja sa žičarama, slično kao u Folgaridi ili Kronplatzu. Najveći problem češćem posjećivanju ovog talijanskog skijališta predstavljaju obližnji "giganti" poput Val Thoransa ili Serre Chevaliera... Tko kreće na tako dalek put, obično se odlučuje za francuski snijeg. Zbog toga je skijalište uglavnom orijentirano na domaću publiku koja ga okupira vikendima. Radnim danom Bardonecchia predstavlja raj za samotno uživanje na snijegu.