Sestriere

Sestriere, talijansko skijalište u regiji Piemonte na granici s Francuskom, svoj postanak može zahvaliti Giovanniju Agnelliju. Legendarni je industrijalac tridesetih godina prošlog stoljeća na 2.035 m n/m udario temelje prvog planski građenog skijališta u Europi. Vizija tvorca Fiata uspješno je pretočena u stvarnost jer Sestriere je danas jedno od najpoznatijih europskih skijališta, a kruna svih napora bile su Zimske olimpijske igre održane ovdje 2006.

Sestriere je od Torina udaljen 90 km, a od granice s Francuskom tek 17 km. Smješten visoko u alpskom masivu, predstavlja središte Vialattee (tal. Mliječna staza), skijaške "galaksije" satkane od 400 km staza. "Zvijezde" ove skijaške Mliječne staze su, pored Sestrierea, Sauze d'Oulx, Sansicario, Cesana, Claviere i francuski Montegenevre. Sva su mjesta međusobno povezana skijaškim stazama i žičarama dajući već spomenutih 400 km staza, od čega 320 km otpada samo na staze u Italiji.



Iako službeni prospekti izbjegavaju navoditi koliko kilometara staza pripada svakom od pojedinih povezanih skijališta, procjena je da na područje Sestrierea otpada oko 80-ak km staza. Samo mjesto je smješteno u kotlini, a s obje se strane dižu žičare. Na južnoj strani ispod vrhova Motta i Sises one idu gotovo do 2.800 m n/m, a  na tom se predjelu nalaze i famozne olimpijske staze na kojim su se održavale utrke u alpskom skijanju za muškarce – Kandahar Banchetta i Kandahar Agnelli. Na potonjoj je Ivica Kostelić slavio svoje olimpijsko kombinacijsko srebro. Riječ je o kraćoj crnoj stazi koja je bila poprište slalomskih vožnji, dok su se na Banchetti vozile utrke brzih disciplina. Ove će dvije staze naprednim skijašima pružiti izazov kojeg pomalo manjka na ostalim stazama iznad Sestrierea. Riječ je uglavnom o kolopletu crvenih staza, iznimno dobro uređenih, relativno dugačkih, osunčanih i širokih, idealnih za srednje vješte skijaše.

U svojem donjem dijelu one vijugaju kroz rijetku šumu, dok su u gornjem dijelu potpuno gole i stapaju se s okolnim snježnim prostranstvom koje obećava dobar freeride. Zbilja, okolne padine bogate dubokim snijegom mame na iskušavanje, a prednost im je što su pregledne i lako dostupne žičarama. Freestyleri će također doći na svoje budući da je na južnom dijelu skijališta uređen snowpark te čak tri staze s hupserima. Žičare su u okolici Sestrierea modernije nego na ostalim stanicama Vialattee; češće se mogu susresti automatske sjedežnice na glavnim pravcima strujanja skijaša dok su na periferiji i pri vrhovima još uvijek u pogonu (pre)dugačke i (pre)stare vučnice. U dnu se skijališta nalaze blage i osunčane staze namijenjene ski školama.



Suprotni, sjeverni dio skijališta se diže sve do 2.701 m visokog vrha Fraiteve. Do tamo vozi kabinska žičara, a s Fraitevea je moguće produžiti dalje po stazama kompleksa Vialattea sve do Francuske. S vrha se do centra Sestrierea spušta jedna crvena staza koju, nažalost, nismo bili u prilici odskijati. Razlog je izloženost ovog predjela suncu zbog čega uvjeti za skijanje u kasnu zimu postaju upitni pa je i staza bila zatvorena. Zimi, pak, treba paziti na udare vjetra na golim planinskim vrhovima. Zbog vjetra često dolazi do prekida u radu spomenute kabinske žičare, pa čak i zatvaranja u toku dana. To može biti neugodno po skijaše koji se iz Sestrierea moraju vratiti u svoju matičnu dolinu zbog čega lokalni taksisti tih dana zadovoljno trljaju ruke.

Samo mjesto Sestriere izgrađeno je planski, a karakteriziraju ga dva valjkasta nebodera. Kasnih tridesetih godina prošlog stoljeća su udareni temelji i za treći, no Drugi svjetski rat je spriječio njegovu izgradnju. U jednom od postojećih nebodera je bilo smješteno olimpijsko selo 2006., a danas je u njemu relativno povoljan apartmanski hotel. Ostatkom mjesta dominiraju izduženi nizovi apartamana s pokojim hotelom, a cijene smještaja u Sestriereu su najviše u kompleksu Vialattea. Arhitektura je funkcionalna, ovdje nećete doći uživati u alpskoj romantici već jednostavno – skijati.



Sredinom 20. stoljeća Sestriere je bio omiljeno odredište europskog jet-seta, ali danas to više nije slučaj. Obitelj Agnelli se povukla iz vlasništva nad skijalištem, a s njima su nestali i poznati posjetitelji. Danas ga pohode većinom mladi, a puno gostiju dolazi iz Velike Britanije zahvaljujući jeftinim avionskim letovima do Torina. Poslijepodneva na ulicama su živahna, iako nema razuzdanih apres-ski zabava. Većina se okuplja u baru Napapijri gdje atmosferu podgrijava DJ, a navečer svi sele u disco klub Tabata. U gradu je velik broj trgovina sportskom opremom, kafića, slastičarni, pizzeria...

Uz staze nema previše restorana. Od povoljnijih i porcijama obilnijih treba izdvojiti Chalet Raggio di Sole na području Borgata. Cijene hrane su, općenito, oko 7-9 eura za predjelo u obliku tjestenine ili maneštre; glavno jelo stoji oko 10-13 eura; veliko pivo stoji 5 eura, a kava 1-2 eura.



Cijena šestodnevne skijaške karte Vialattea Internazionale za odrasle u normalnoj sezoni je 231 euro. Ona pokriva 400 km staza Vialattee uz dodatak 50 km staza u Pragelatu do kojeg se može doći gondolom. Osim toga postoji pregršt varijanti za kupnju skijaških karata, a što one pokrivaju najbolje se raspitati u središnjem uredu za prodaju na Piazza Agnelli u centru Sestrierea. U blizini se nalaze uredi talijanske škole skijanja i ski rentovi.

Ako želite okusiti komadić olimpijske povijesti te uz to imati na raspolaganju pozamašnu kilometražu dobro uređenih staza, Sestriere je pravi izbor. Tko poželi više, u susjedstvu može pronaći skijališta poput Bardonecchije ili Val Thorensa. Za takav se doživljaj isplati "potegnuti" na dalek put do talijansko-francuske granice.