Sella Nevea - Kanin/Bovec

Bovec je mjesto koje se nalazi u sjeverozapadnom dijelu Slovenije, gotovo na tromeđi Italije, Austrije i Slovenije. Dolazak do samog mjesta ima nekoliko varijanti, no u nijednoj ne treba računati na manje od 260 - 280 km, a to je gotovo udaljenost i nekih većih i respektabilnijih skijališta u Austriji. Slično vrijedi i za Sella Neveu, maleno naselje koje se nalazi u Italiji, sa zapadne strane planinskog masiva iznad Bovca. Ipak, treba priznati da je pristup do Sella Nevee puno lakši, pogotovo dolazite li iz smjera Rijeka.

Ukoliko ste se već odlučili za ovo skijalište koje je 2009. povezano u jedinstvenu cjelinu, nekoliko riječi o putu do njega. Put iz Zagreba ide preko Ljubljane, Kranjske Gore, Tarvisia i nazad u Sloveniju. Za one koji vole pejzažne rute, preporučamo put od Kranjske Gore preko prijevoja Vršič. Oprez: put je pun serpentina, spor, često neočišćen; no, zaista se ima što za vidjeti, od Triglava i okolnih vrhunaca, doline Soče... Ipak, taj put je zimi najčešće zatvoren tako da nije najsigurnija opcija. Treća solucija je preko Škofja Loke i Tolmina pa uz talijansku granicu sve do Bovca sa jugozapadne strane. Krećete li iz Rijeke, put je ugodniji i uključuje autocestu od Trsta prema Udinama do izlaza Carnia-Tolmezzo te nastavak običnom cestom do Sella Nevee uz nekoliko oštrih serpentina u posljednjim kilometrima.

Donju stanicu kabinske žičare sa slovenske strane neće biti teško naći jer je blizu samog centra Bovca, a i znakovlje je solidno postavljeno. Parking je osiguran za relativno veliki broj ljudi, no budući da nije asfaltiran, često je blatnjav. Žičara je vremešna, a u nju će se tijesno strpati četiri korpulentnije osobe. Vozi jako dugo, kroz dvije međustanice i na krajnju stanicu dolazi za cca 35 min. Kad jednom dođete na vrh skijališta prvo što će vas osupnuti jest pogled: s jedne strane Triglav, s druge, ako je dan bistar, vidi se Jadransko more, na sjeveru klisure i strme padine... Oduzima dah, mora se priznati.

Sa talijanske je strane uspon puno ugodniji. Također je postavljena kabinska žičara, ali novijeg datuma i većeg kapaciteta. Nakon uspona njome, dolazi se do gondole kojom su 2009. spojena dva dotad odvojena skijališta. Gornja stanica gondole znači i prelazak državne granice Italije i Slovenije. Naravno, granične kontrole ne postoje.



Skijaška karta vrijedi za cijelo skijalište i ista je cijena bez obzira kupili je na talijanskoj ili slovenskoj strani iako zbog gužvi koje se stvaraju u Bovcu preporučamo Sella Neveu kao početnu stanicu. Dnevna karta za odrasle stoji 28 eura, a moguće je kupiti i kartu za određeni broj (od 2 do 5) sati skijanja.

Samo skijalište je na rasponu od 1.140 do 2.292 metara, a staze, ukupne dužine 30 km, su raznolike. Snijega na vrhu u pravilu uvijek ima dosta, što je i nepohodno za normalno uređenje staza jer je podloga stjenovita. Općenito se skijalište može podijeliti u tri cjeline: slovensku, talijansku i "međugraničnu". Slovensku i talijansku stranu karakteriziraju izazovne crvene staze, svaka izvedena u dvije varijante, dugačke oko 3 km. Sa talijanske se strane na jednoj od varijanti često održavaju treninzi i natjecanja što dovoljno govori o njezinoj zahtjevnosti. U tzv. "međugraničnu školjku" koju premošćuje već spomenuta nova gondola su utisnute crvene i plave staze koje će lako svladati i manje vješti skijaši. U podnožju Sella Nevee je poligon za početnike.



Općenito se može primijetiti da su staze puno bolje uređene na talijanskoj strani skijališta. Također, tamo su i novije žičare što sve skupa doprinosi ugodi skijanja. Kako bilo, zbog strmine se na početnim dijelovima staza znaju poslijepodne stvoriti visoki hupseri što i ne mora biti loše budući da zbog nepovoljnijih uvjeta dosta skijaša odluči okončati skijanje već nakon ručka.

Ljubitelji skijanja izvan staza ovdje će doći na svoje. Sella Nevea-Bovec je kao stvorena za sve vrste "alternativnog" skijanja – od turnog skijanja do uživanja u dolinama dubokog snijega. Ali, budući da je planina krševita, postoje brojne rupe, ponori i varljivi zapusi zbog čega off-piste ludorijama treba pristupiti s maksimalnim oprezom. Vrijeme na vrhu zna biti jako varljivo i zato ga često znaju uspoređivati s onim ledenjačkim, glečerskim. Kanin je svake godine početkom ožujka domaćin Freeride Battlea, natjecanja u ekstremnom skijanju i bordanju.

Četiri su restorana na skijalištu, od toga jedan u stilu igloo bara. Na gornjoj stanici žičare iz Bovca je veliki restoran napravljen kao vidikovac sa dobrim sanitarnim čvorom, a valja istaknuti i Rifugio Gilberti na talijanskoj strani, svojevrstan planinarski dom sa restoranom.

Skijalište vrijedi preporučiti svima, i početnicima i iskusnim krotiteljima padina, kao vikend destinaciju. Uspijete li uz skijanje ukomponirati i neku od outdoor aktivnosti u dolini Soče zabava može potrajati i duže. Najveća atrakcija skijališta je sigurno pogled na nacionalni park Triglav. Julijske Alpe oduzimaju dah i svakako su "must see" u itinereru svakog ozbiljnog skijaša.