U 23 dana 851 bod u Svjetskom kupu

Ivica Kostelić upravo živi svoj san te odrađuje posljednje komadiće mozaika zvanog "životno djelo Ante Kostelića". Da, Ivica je u "hladnoj berbi 2011." pobrao bodova kao gotovo nitko u tako kratkom vremenu. 

Trenutni konto, pred kraj siječnja iznosi respektabilnih 1.030 bodova, što je neusporedivo s bilo kojom njegovom sezonom do sada. Dosadašnji Ivičin rekord po broju osvojenih bodova bio je u sezoni 08/09., kada je osvojio 891 bod, no to je podatak na kraju sezone, a ne u jeku. 

Tada to nije bilo dovoljno za Veliki Kristalni globus. Po svemu sudeći nije niti ove godine, jer čak nekoliko skijaša bi se moglo opasno približiti brojci od 1.000. No Ivičin bodovni konto je bogat, prebogat i daje nadu da 16 utrka prije kraja sezone može još narasti. Dovoljno da konkurencija nakon Lenzerheidea sigurno gleda u leđni startni broj hrvatskog majstora. 



Ako se pozabavimo brojkama, Ivica je do nove godine osvojio 179 bodova, da bi nakon nove godine, u samo 23 dana osvojio 851 bod. U tome su dva druga mjesta te čak šest pobjeda. Osim toga, Ivica je osvajao bodove u svih šest disciplina, što ga čini apsolutno nedodirljivim u sezoni 10/11. Zamislite, a već u utorak je na rasporedu Schladming i nova prilika za Ivičinu osvetu jednim dobrim plasmanom. 



Iako svojim skijanjem svima oko sebe nameće nevjerojatnu hladnoću i daje svima do znanja da mu je zapravo svejedno koja disciplina se vozi. Tamaneći konkurenciju i na "gostujućem terenu" Ivica ipak ne zapostavlja svoje specijalke. Tehničke discipline, s naglaskom na slalomu, su Ivici ipak ono gdje uvijek može razmisliti, odmjeriti stazu, ako treba i usporiti, a potom još uvijek biti na podiju. Do kraja su još preostale četiri slalomske utrke i dvije superkombinacije. S ovolikom prednošću bit će dovoljno odvesti solidno navedene utrke, plasirati se na neko od prvih pet mjesta i nekoliko kilograma kristala, onog "velikog", trebalo bi krajem ožujka stići podno Sljemena. I više nego zasluženo. 

No sjetimo se malo nekih stvari koje su prethodile ovakvim uspjesima. Već je doista zamorno i patetično stalno spominjati marljivost, predanost, odlučnost i ostale epitete koji krase obitelj Kostelić, no jedna stvar se ipak mora još jednom podvući. Radi se o Gipsovoj moći predviđanja. Kada nam je pred nekoliko godina tvrdio da je Ivica u stanju raditi uspjehe jednake, ako ne i veće (?) Janičinima, mnogi su samo odmahivali rukom tvrdeći da otac tako mora govoriti. Kada je pred nekoliko godina govorio o Ivičinoj inteligenciji među slalomskim kolcima i tehnici koju je rijetko tko do sada u povijesti Svjetskog kupa pokazivao, mnogi su ipak zamjerali Ivici rezervu, radi koje je mnogo puta završio ispod objektivno mogućeg plasmana. 

No priči ovdje nije kraj. Olimpijski slalom u Vancouveru nije pripao u potpunosti Ivici samo iz jednog razloga. Postavljanje slalomske staze, koja je primjerenija FIS natjecanjima, a ne Europskom kupu, ili ne daj Bože Svjetskom, Gips je smatrao uvredom za sport. Jasno dajući do znanja svoje mišljenje i točno prognozirajući tadašnjeg pobjednika. Da sve to nije slučajnost pokazao je i nedavno, uvidjevši uvjete u sljemenskoj drugoj vožnji, jasno je dao do znanja da pobjednika tražimo među Šveđanima. 

Primjera je bezbroj, a možda najsvjetliji je onaj gdje je Tata Gips pred nekoliko godina, nakon još jedne Ivičine ozljede što koljena, a što leđa, odgovarao na pitanje o mogućem kraju Ivičine karijere na svoj način: 

"Nema govora da Ivica razmišlja o kraju karijere. Janica je nešto drugo. Kod žena dolazi prije do zamora materijala, a i do psihičkog zamora kada ste cijelo vrijeme najbolji. Ivica će svoj zenit doživjeti nakon tridesete, skijajući odlično sve discipline. A krunu karijere mogao bi imati u Sočiju". 

Nakon ovoga komentari su suvišni. Želimo samo da Gips ponovo bude u pravu. No pitamo se, da li je moguće nakon ovakva 23 dana imati sjajniju krunu od ove?