Sölden otkrio stare/nove heroje

Iako je Bode Miller namjerno odlučio preskočiti start sezone u Söldenu, velika većina natjecateljica i natjecatelja s nestrpljenjem je očekivala ono najbitnije što uvodna utrka nosi, a što je vrjednije i od korisnih 100 FIS bodova, a to je informacija koliko su dobro trenirali tijekom ljeta.

Odmjeravanje snaga pokazalo je da odmaka od poznatih nam trendova i nema previše. Stari/novi heroji su i dalje ovdje, s tek ponekim izmjenama uloga na pobjedničkom podiju u usporedbi s proteklom sezonom.

Općepoznata i često korištena riječ "recesija" je prisutna i u srcu Alpa. Iako mnogi podvlače činjenicu kako je situacija grozna, neke stvari i nisu baš toliko loše. Sölden nas je i prije ove teške ekonomske situacije navikao kako Austrijanci često štede na mjestima gdje bi "bogati" Hrvati rado potrošili kunu ili euro više. Prije svega to se odnosi na sitne, no novinarskom oku ipak bitne stvari. Kada na izvlačenju startnih brojeva svira trećerazredni lokalni bend, kada se sklepana bina uvelike ljulja pod naletima vjetra, a startni brojevi se izvlače sa stolnjakom prekrivene školske klupe, onda bi čovjek pomislio da možda i nije riječ o događaju svjetskog ranga. No čovjek se ipak brzo razuvjeri kada u omanjem alpskom mjestu u istoj večeri vidi nekoliko tisuća navijača, skijaša, bordera, stotine pripadnika fan clubova i ostalih koji su došli samo po jedno - navijati i biti dio ski cirkusa.

Iako su prezentacije novih skija i momčadi za sljedeću sezonu prošle gotovo pa neprimjetno, uz štednju na svakom koraku, ipak se vidi tko je gazda, a tko je samo u prolazu. Tako su Fischer, Rossignol i Atomic, iako uz zavidnu dozu štednje, predstavljanja odradili u maniri vodećih tvrtki FIS Svjetskog kupa. Ostali su mogli samo podijeliti mrvice organizirajući novinske konferencije u više ili manje poznatim hotelima podno skijališta, u pretežno nepopularnim terminima.

Sezona je krenula. Karavana ide dalje, a uz natjecatelje i skijaši-rekreativci sve više grabe prema stranim skijalištima. No žal ipak ostaje i to isključivo u jednoj stvari. Kada tisuće skijaških poklonika na 3000 metara tvori buku zavidnu i za najjače nogometne izvedbe, događa se trenutak kada zapne "knedla" u grlu. Startom hrvatskih skijaških majstora ciljna arena odjednom utihne dopuštajući da se ciljem "lome" isključivo zvukovi škljocanja fotoaparata te odmjereni ton službenog spikera. Tužno. Iako ne očekujemo stampedo Hrvata na utrkama Svjetskog kupa, šačica organiziranih navijača došla bi kao melem. Upravo nas je zato u toj tuzi razveselila jedna hrvatska zastava na Rettenbach glečeru, koja se ponosno zavijorila u izvedbi jednog zagorskog ski kluba. Svaka čast!

No pitanje je možemo li očekivati išta više od toga, ako čak niti "brojni" hrvatski skijaški novinari nisu pohodili Sölden proteklog vikenda. Možda čekaju bolje rezultate naših reprezentativaca? U tom slučaju se nadamo kako će ih već kroz koji mjesec biti na desetine na utrkama Svjetskog kupa.