Martina Ertl Renz: "Skijam, dakle živim"

Riječ je o spoju baletne gracioznosti, prostorne  rukometne inteligencije, brzinskoj adaptaciji svojstvenoj utrkama formule 1, i nažalost, surovosti koju smo navikli gledati u prijenosima mješovitih borilačkih vještina.

Kakav je psihološki profil ljudi koji svoju mladost ostave zamrznutu na "nekom" glečeru, u neprekidnom nizu ponavljanja, iz dana u dan? Jedno je sigurno. Oni su bezuvjetno predani svojoj strasti u okruženju koje ne trpi površnost, nedosljednost i neorganiziranost. Definicija života njima poprima novo značenje. Skijanje jest život, a oni skijaju do kraja.

Takva je i protagonistica ovog članaka, koja četiri godine nakon sportskog umirovljenja priznaje da nije (od)bacila svoje natjecateljske skije i pancerice. Nijemica, Martina Ertl-Renz, petnaest je godina provela osvajajući bodove u svim disciplinama Svjetskog skijaškog kupa (1991. – 2006.). Svjetskoj prvakinji u kombinaciji  (St. Anton 2001.), olimpijskoj viceprvakinji u veleslalomu i kombinaciji (Kvittfjell 1994., Nagano 1998.), te u dva navrata ukupno drugoj skijašici svijeta (1996. i 1998.) uz mnoga brončana odličja, srce i danas kuca u "racing modu".

Neposredna, srdačna i nenametljivog ponašanja, iznijela je svoja razmišljanja za magazin Skijanje.hr.

"Početak sezone u meni budi uspomene iz natjecateljskih dana u kojima sam istinski uživala. Iako to ne žele priznati, svi su pomalo nervozni. Pogledima odmjeravaju konkurente te nastoje odrediti njihov trenutni stupanj spremnosti. Poseban je to doživljaj, jedinstven. Danas, gledajući na cjelokupnu situaciju, s vremenskim odmakom, reći ću vam slijedeće: Tijekom godina mijenjala se tehnika skijanja i tehnologija materijala, ali sportski duh i žar nadmetanja, ostali su isti."

Treba imati na umu da je Martina Ertl karijeru započela 1991. godine. U kojoj je mjeri na cjelokupnu sportsku karijeru imala utjecaja skijaška evolucija, koja se dogodila u drugoj polovici 90-ih godina?

"Ja sam vam stara škola. Odrasla sam na skijama velikih radijusa i statistički sam najviše pobjeda u Svjetskom kupu imala prije tehnološke prekretnice. Mogu priznati da sam imala  velikih poteškoća s carving prilagodbom. Čini mi se da je u 90-ima bilo teže pobijediti jer je više do izražaja dolazila fizička sprema natjecatelja. Međutim, za razliku od nekad, evidentna je ujednačenost, ne samo u muškom, već i u ženskom skijanju. U moje vrijeme na pobjedničkom postolju izmjenjivalo nas se dvoje ili troje, dok danas to više nije slučaj. U redu, uvijek će vam se desiti jedna Vreni Schneider, Janica Kostelić ili Lindsey Vonn, ali to su ionako iznimne sportske karijere i slučajevi. Drago mi je da su njemačke predstavnice ponovno u vrhu svjetskog skijanja."

Da li postoji žaljenje za nekim neostvarenim ambicijama?

"U skijanju vam je sve uvijek pitanje stotinki sekunde. Činjenica je da sam imala potencijala za najviše dosege, međutim nikada nisam postala olimpijskom pobjednicom, niti sam osvojila Svjetski kup. No nema žaljenja, zdrava sam. Imam predivnog supruga i dvoje djece.  Vlasnici smo maloprodajnog lanca dućana sportske opreme,  a u budućnosti bih se više željela posvetiti  marketinškom aspektu rada vezano uz njemački ski pool. Skijanje mi je dalo toliko dobroga u životu da bih, kada bismo nekim čudom godine mogli vratiti unatrag, opet krenula ispočetka."

Što biste savjetovali naraštajima koji djetinjstvo provode u planinama "loveći" vrijeme na skijaškim treninzima?

"Napornim treninzima spremate se za najzahtjevnija psihofizička iskušenja, ali nemojte pritom zanemariti  zabavu i smijeh. On je bitan segment mentalne stabilnosti. Train for it, go for it!" nadodala je Martina na kraju razgovora.