Legende - Didier Cuche

Jedna olimpijska, četiri svjetske medalje, šest malih kristalnih globusa... To je samo dio priče o Didieru Cucheu, legendarnom skijašu koji ima mjesto u srcu svakog poštovatelja ovog sporta.

Didier Cuche je rođen 16. kolovoza 1974. u švicarskom mjestu Le Pâquier. Zarana je počeo skijati tako da je već 29. prosinca 1993. nastupio na svojoj prvoj utrci Svjetskog kupa, opasnom spustu u Bormiju. Prve bodove je morao pričekati još dvije godine, a osvojio ih je na spustu u Val Gardeni. Unatoč proboju među najbolje svjetske spustaše, bile su to teške godine za Cuchea. Od 1993. do 1996. su zaredale ozljede, lomovi nogu i teške operacije oba koljena, no Švicarac se uspio vratiti.



I to kako! U Kitzbühelu, skijaškom svetištu, došao je 1998. do prve spustaške pobjede u Svjetskom kupu na famoznom Streifu. Kasnije će se ispostaviti da tom utrkom počela ljubav Cuchea i austrijskog skijališta koje će mu u karijeri podariti još mnogo blistavih trenutaka. Iste je godine nastupio i na Zimskim olimpijskim igrama u Naganu koje će pamtiti po jedinoj olimpijskoj medalji osvojenoj u karijeri. Bilo je to srebro u superveleslalomu koje je podijelio s Hansom Knaussom zbog identičnog ostvarenog vremena.

Nakon toga je uslijedila "suša". Protekle su gotovo četiri godine tijekom kojih se Cuche nije uspio upisati među pobjednike. "Bio sam tada mlad, želio sam neke stvari ostvariti na silu", prisjećao se kasnije Švicarac. "Novinari me nisu mazili, ja sam se zatvorio od javnosti i fokusirao samo na sport. Srećom, kasnije sam sazrio i spoznao da ima života i izvan sporta i to mi je pomoglo u karijeri."



Pobjednički proplamsaj se desio 2002. s dvjema pobjedama u Svjetskom kupu, a 2003. i 2004. je zabilježio po jednu. Bilo je to i vrijeme kada su brzim disciplinama harali Austrijanci, u prvom redu stariji i iskusniji Hermann Maier i Stephan Eberharter s kojima se Cuche nije uspijevao nositi. Nije ostvario niti rezultate za pamćenje na Olimpijskim igrama 2002. i 2006.; od boljih će rezultata ostati zabilježeno tek 10. mjesto u veleslalomu 2002.

Zato, pobjednička priča Didera Cuchea kreće od sezone 2006/07 kao prava potvrda teze da spustaši kasnije sazrijevaju i stižu do najboljih rezultata. Unatoč samo jednoj pobjedi u toj sezoni, dokopao se svog prvog malog spustaškog globusa u karijeri. Potvrdio ga je već sljedeće sezone drugim spustaškim globusom i drugom pobjedom na spustu u Kitzbühelu. Tada je već bio etablirani spustaš, uvažavan od konkurencije i omiljen među publikom. "To što imam 30 i nešto godina ne znači da jurcam okolo i pametujem mlađim kolegama. Nove su generacije različite od moje i imaju drugi put do uspjeha", kaže Cuche i dodaje o svojoj omiljenosti kod publike: "Iskren sam prema sebi i fanovima. Ako me nešto zaboli ili razljuti, možete to na meni i primijetiti. Kad se veselim, svi to vide. Ljudi cijene iskrenost."



U narednim je godinama Cuche dominirao skijaškom scenom u brzim disciplinama. Osvojio je još dva spustaška globusa 2010. i 2011., tome pridodao superveleslalomski 2011. i veleslalomski 2009. Te je godine osvojio i svjetsko zlato u superveleslalomu. No, olimpijski mu bogovi i dalje nisu bili naklonjeni tako da se niti na svojim posljednjim Igrama 2010. nije uspio približiti medalji iz 1998. Uspjeha je zato imao na stanicama Svjetskog kupa, posebno u njemu omiljenom Kitzbühelu gdje je 2012. pred spust najavio okončanje svoje aktivne skijaške karijere.

Ali umirovljenje nije moglo proći bez rekorda. Na svom posljednjem startu na Streifu Cuche je ostvario i petu pobjedu čime je nadmašio dotadašnjeg rekordera Franza Klammera. "Mislim da je trebao okončati karijeru prije ove sezone", kroz smijeh je prokomentirao Klammer koji je utrku promatrao iz cilja. "Cuche je sada kralj Kitzbühela!"



Do kraja svoje oproštajne sezone Cuche je dodao još dvije pobjede čime se zaustavio na brojci od 21 trijumfa: 12 u spustu, šest u superveleslalomu i tri u veleslalomu. Oproštajnu utrku je imao na završnici Svjetskog kupa 2012. u Schladmingu gdje je u veleslalomu nastupio u tradicionalnoj skijaškoj odjeći i na starim drvenim skijama. Praćen gromoglasnim navijanjem, u cilju je izveo poznati ski flip, svoj zaštitni znak kojim je završavao neke od najboljih utrka.

Ljubav publike je osim vrhunskim skijanjem zaradio i nesebičnošću. U više je navrata donirao osvojeni novac od nagrada ili onaj sakupljen prodajom njegove skijaške opreme u humanitarne svrhe. "Osigurao sam si financijsku neovisnost i to smatram luksuzom. To ne čini čovjeka sretnim, već smirenim. Drago mi je da sada mogu pomoći drugima", istaknuo je Cuche koji dolazi iz obitelji što se bavi uzgojem stoke i preradom mesa.



Sada, kad je konačno u mirovini, otkrio je i kako će provoditi dane. "Podupirat ću i savjetovati mlade skijaše iz moje regije, možda ih i trenirati. Skijaške ću utrke gledati samo na televiziji. Pozvat ću prijatelje, skuhati nešto, otvoriti pivo i zavaliti se pred televizor. Bit ću sretan što više ne moram riskirati život."