Daniel Albrecht: "Start u Söldenu ostaje moj cilj"

Najzanimljivije detalje iz svježeg interviewa sa Švicarcem, koje donosi portal Skionline.ch, prenosimo vam ovdje u cijelosti...

Dani, kako se osjećaš?
Osjećam se vrlo dobro. To da sam uopće napredovao ovoliko koliko sam napredovao velika je sreća. Stoga je meni u ovome trenutku sasvim logično reći da se osjećam dobro. No neki te moje izjave interpretiraju na način da misle da se osjećam jednako dobro kao i nekada. To, naravno, još uvijek nije slučaj.

Gdje se nalaziš u ovom trenutku?
Činim korak po korak, no ne postavljam si nikakve međuciljeve. Glavni je cilj vratiti se, i to onoliko brzo koliko je moguće ondje gdje sam skijaški nekada bio. No znam da će to u principu biti prilično teško. Ali ja ću dati baš sve od sebe da u toj namjeri uspijem. Trenutno se nalazim u središtu tog procesa.

Za mjesec dana slijedi start Svjetskog kupa. Za tebe jedan od ciljeva?
To je svakako za mene jedna od tema kojima se bavim. U svakom ću slučaju pokušati naći se na startu utrke. No znam da bi se za to sve moralo baš stopostotno "poklopiti". Konačnu odluku o nastupu donijet ću kratko prije utrke. Po svoj prilici svega dan prije starta.

Povratak već u Soeldenu, baš na mjestu gdje si prošle godine pobijedio, graničio bi s čudom?
Nekakvo temeljno pravilo glasi da za svaki dan proveden u komi, organizam treba mjesec dana regeneracije (to bi odgovoralo procesu oporavka od 20 mjeseci, nap.a.). No ja polazim s optimističke točke gledišta, i vjerujem da će se taj cijeli proces kod mene odvijati nešto brže. Kod drugih ozljeda koje sam imao, proces oporavka kod mene je bio poprilično brz. Pa se nadam da će to tako biti i sada.

A ako neće?
Ja sam si okvirno zadao okvir od dvije godine za povratak na razinu natjecateljskog skijanja na kojoj sam bio prije teškog pada u Kitzbuehelu. Ako mi to ne uspije unutar dvije godine, neće mi uspjeti nikada. No taj vremenski period svakako ću si dati.

Je li za tebe uopće realan povratak na nižim razinama natjecanja, poput Europskog kupa ili FIS utrka?
Zapravo baš i ne. Zahvaljujući pravilima, status ozlijeđenog skijaša dozvoljava mi nastup na određenom broju utrka Svjetskog kupa. Ako nastupim na utrkama Europskog kupa ili FIS-a, riskiram s mogućnošću da padnem niže na rang-listi najboljih skijaša svijeta. Zato planiram povratak u Svjetskom kupu. U svakom ću slučaju pričekati ne bih li opet stekao osjećaj da se svojim skijanjem mogu vratiti među 15 najboljih na utrkama na kojima nastupam.

U Argentini si odradio prva mjerenja vremena s kolegama iz reprezentacije. Kako je to prošlo?
Bio sam spreman na ono što me čeka, i situacija me nije demoralizirala. Neki od dečkiju već su u vrhunskoj formi. I mjerenja protiv njih su bila i bolja od onoga što sam očekivao. U vožnji od 40-ak sekundi računao sam s oko pet sekundi zaostatka u odnosu na njih. Zaostatak je ipak bio manji. Iz vožnje u vožnju bio sam sve bolji, čak i u onim vožnjama koje sam nakon analize ocijenio neuspješnima. No, nisam se ja "iz petnih žila" baš napeo da dečkima uspješno pariram na tim trening-vožnjama. Ja se u konačnici ne želim vratiti u vrhunsku trening-formu. Ja želim ponovno voziti utrke na najvišoj razini.

Do sada na treninzima nije bilo novih padova?
Ako isključimo onaj pad s brdskog bicikla, a koji se mogao na takvom terenu dogoditi baš svakome, ne, nije bilo padova. U prvoj fazi vožnja ravno na biciklu bila mi je iznimno zahtjevna. No, od te aktivnosti, kao i od drugih zahtjevnijih aktivnosti koje mogu izazvati padove, ja znam da ne smijem u potpunosti bježati. Tako da ne isključujem čak niti mogućnost da ću jednom u budućnosti čak možda iznova voziti i spusteve. Iako bi ljudi iz mojeg najužeg okruženja zasigurno bili presretni, kada ja to nikada više ne bih učinio...