I. Kostelić za Skijanje.hr: "Umorno, ali spremno do kraja!"

Ivice, za početak, vjerujemo da si prezadovoljan s posljednjih nekoliko tjedana…?

Ivica: Pa, jako sam zadovoljan…jer…kaj da velim…sve je rečeno u sezoni, sad još ovaj zadnji napor treba izdržati i izvući najviše kaj se može iz sebe.

Taj napor što spominješ, misliš na koljeno?

Ivica: Da….

Ima li većih problema?

Ivica: Pa….nisam imao većih problema ove sezone, ali ovo u Kvitfjellu, ovaj skok me sigurno koštao malo i….tak….staza nije bila baš optimalno pripremljena. I prošle godine sam imao tamo problema s koljenom tako da ćemo vidjeti kako će biti do kraja sezone. Sad sam obavio ovu injekciju, valjda će to nešto pomoć.

Sreća da je kraj sezone…inače bi možda trebalo izbjegavati Kvitfjell….?

Ivica: Da, to je istina. Mislim da ćemo ubuduće izbjegavati Kvitfjell.

Kranjska Gora? Što možeš očekivati? Kad si uopće zadnji puta trenirao slalom?

Ivica: Pa zadnji put sam trenirao prije Sljemena tako da ne znam gdje stojim i ne mogu ništa pametnog reći u ovom trenutku.

Znači ni ne očekuješ nešto previše u ovom trenutku, na kraju sezone?

Ivica: Ne znam, osjećam samo da sam malo umoran, a ne vjerujem baš da su slalomaši umorni od ovih 9 utrka što su ih vozili do sada.

Veleslalom? Tu si sad ostvario cilj…kolike su šanse u ovom veleslalomu….?

Ivica: Ne znam, ja mislim da su šanse vrlo dobre s obzirom da, po mojem mišljenju staza bi trebala izdržati, biti će hladno, nadam se da neće pasti previše snijega tako da šanse su sigurno dobre…bar za drugi lauf.

Reci nam, izazov veleslaloma… bez obzira što si ostvario cilj da li je i ovaj veleslalom izazov?

Ivica: Sigurno. Sve je to izazov. I ovaj i slijedeći u Bormiu. Meni je jako drago da mogu nastupat u veleslalomu nakon što mi toliko dugo vremena nije išao.

Jesi li više "napaljen" sad na veleslalom nego na slalom?

Ivica:  (Smijeh) Ne, ma ne…. za veleslalom mi je svejedno da li uđem u drugi lauf, ili ne uđem, jer tako ionako ništa ne donosi. A slalom ipak može donijeti dobre bodove.

Ova tragedija što se dogodila Lanzingeru, amputacija noge, sigurno i vi skijaši emotivno proživljavate kad se tako nešto dogodi?

Ivica: Pa, mislim da je to tragedija za svakog normalnog čovjeka, a posebno za natjecatelje jer….možete vi biti slijedeći. To je najgore od svega i nitko nije imun na takve ozlijede i tragedije. To je strašno i treba se čuvat najviše koliko možeš.

Kako se možeš uopće čuvati? To je rizik čim se krene...?

Ivica: Ma da, jasno. Jasno da nosite glavu u torbi kad skijate super-G. To se ne može izbjeći, ali ljudi riskiraju i na stazi….Lanzinger je htio preći preko te grbe, htio je naći najoptimalniju liniju, ali to mjesto je bilo stvarno zeznuto. Na tom mjestu sam ja prošao dva metra od kolca jer nisam htio preuzeti taj rizik koji je preuzeo Lanzinger, tako da možete dosta toga kontrolirati, ali neke stvari jednostavno ne možete. Ako hoćete biti među prvih 10-15, vi se morate vozit jednako kao i prvi, i to je činjenica. A sad za onaj pomak skroz naprijed, među prvih deset, morate riskirati još dodatno.

Da li se nakon svih ovih nesreća ove godine razmišlja o odustajanju od brzih disciplina?

Ivica: Ne…

Očit je napredak u ovogodišnjim rezultatima kod brzih disciplina. Koliko se to može zahvaliti dolasku provjerenog austrijskog trenera Hubmanna?

Ivica: Pa je, napredak je tu…no morate znati i da se kod mene promijenio materijal, što je vrlo velik korak naprijed za mene, jer Fischer je izvrsna skija za spust, dok smo prije muku mučili sa Salomonovim skijama, jer nismo dobivali skije za brze discipline, pa smo ih morali posuđivati od Fritza Strobla. U spustu materijal igra odlučujuću ulogu i to nije nikakva fama. Hubmann ima sigurno velike zasluge, no treba znati da je on vrh piramide. Barem u mojem slučaju… Najveći rad je obavljen u mojim juniorskim godinama te u zadnje vrijeme kad smo jako puno trenirali spust i gdje smo formirali odličnu bazu, pa je zapravo Hubmann zaista vrh piramide.

Znači, nastavlja se suradnja s njime?

Ivica: Naravno, da. Prdek je ionako nadaren za brze discipline i napravio je izvrstan temelj s Markom Bošnjakom, a sada je Hubmann došao i jednostavno izbrusio taj njegov talent.

Ima li kakve nade da te u spustu vidimo na kojoj stepenici pobjedničkog postolja? Da li osjećaš da to možeš?

Ivica: Pa ne znam….puno toga se mora poklopiti ovisno o sezoni. Ne znam, ne mogu sad reći. Kad bi vozio stalno na onoj razini kako sam vozio u Chaminixu, onda bi mogao računat na postolje. Ali, ono u Chamonixu je bio bljesak, i moja realna vrijednost u spustu nije među prvih deset….barem za sada. Tako da ne znam što će donijeti budućnost. Ja naravno želim biti što bolji, što brži, a sad dali ću bit prvi ili deseti, to ne znam.

Koje je tvoje mišljenje o ovom sistemu kombinacije odnosno superkombinacije. Tu se malo podilazi spustašima?

Ivica: Pa gledajte, činjenica je da je spust skraćen za par stotina metara, dok je slalom skraćen za pola, jer slalom ima dva laufa. Iskreno govoreći, slalomaši su po meni bolji skijaši nego spustaši, jer kad njih stavite na spust skije oni izgledaju puno manje smiješno nego kad spustaša stavite na slalom skije. Stoga oni mogu u slalomu nadoknaditi puno toga. Stoga je disciplina prilično OK izbalansirana jer bi slalomaši bili u velikoj prednosti. Da se voze dva laufa oni bi mogli nadoknadit ogromno vrijeme i spustaša ne bi bilo. Tako mogu reći da se ove sezone vidjelo da se rađa jedna vrsta skijaša koja vozi dobro superkombinaciju….To već postaje zanimljiva disciplina, već se javljaju dominantni skijaši.

Ti se slažeš s takvim sistemom vožnje?

Ivica: Ja mislim da je klasična kombinacija najbolja. Znači sa cijelim spustem i cijelim slalomom. Onakva kombinacija, kakva je u Kitzbühelu, to je prava stvar.

26 skijaša se "polomilo" ove sezone, Miller je rekao da ovo više nema smisla, Cuche je u Kvitfjellu doslovno pokazao organizatorima da nisu normalni….možete li vi skijaši što napraviti da dođe do promjena?

Ivica: Ne, skijaši ne mogu ništa napraviti, i položaj skijaša je takav da ja ne znam gdje skijaši imaju manje prava. Moramo potpisati izjavu gdje preuzimamo svu odgovornost za sebe, i prema tome mi smo potpuno odgovorni za sve što će se dogoditi na stazi. Dobro je tata rekao da onda to znači da u organizatori neodgovorni! Jedino gdje sam vidio da su organizatori napravili pravu stvar, jedino do sad u Svjetskom kupu, je u Val d'Isereu, kad su potpuno zatvorili spust, to znači usporili, i to do te mjere da su svi rekli da je sad prespor i onda su polagano neka mjesta ubrzali, spust je postao tečniji. Napravilo se obrnuto od onoga što se inače radi. Inače se prvo dvoje strga, pa onda tek "režu" skok. U Val d'Isereu se išlo s lakšega na teže, a uvijek idu obrnuto, s težeg na lakše, i to kad se neko strga. Lanzinger? Čovjek više nikad neće skijat…kužiš? Prvi dan je skok bio 80 metara. Pa su ljudi rekli "pa jeste vi ludi? Ovo je trening spusta": Ljudi na trci će doći sa 5 kilometara više, a to znači 10 metara dalje. E onda su srezali skok, i imali su sreće da se tamo nitko nije razbio. A u cilju su se dva frajera potrgala. Nije fora da se netko potrga pa da se onda popravlja! Tako je bilo s Janicom u St. Moritzu! Janica je pala, i onda je tu drugi dan bio start. Ma to je ruganje! I sad, ispadne da ja uvijek kritiziram staze. Ove godine se potrgalo preko 25 ljudi. Ma to je gladijatorstvo! Nije to 25 turista, to je 25 profesionalaca, koji od toga imaju kruh!

Da li postoji uopće sport sa više ozljeda?

Ivica: Ma nema…U formuli, recimo, natjecatelji imaju pravo glasa. Oni kažu mi nećemo nastupit, i gotovo. Tu nema toga. Tu su kritike nedopustive! Npr. drugi dan je Jerman na ogledu spusta malo skidao skok sa skijom. To je simbolično skidanje, i onda je došao Hujara, glavni sudac i rekao mu: "Pa što je vama?! Jesi ti lud? Pa ovo je Svjetski kup, nije ovo dječja utakmica". I sad oni imaju filing u glavi da je ovo dječja utakmica! Da sam ja bio tamo ja bi ga pitao "A što je ono što ste napravili u Val d'Isereu? Onaj slalom od 40 sekundi? To nije dječja utakmica?".  A oni se ovdje igraju s ljudskim životima! To valjda mora tak…to je nekom zanimljivo…ja ne znam koga to zanima. Ne znam tko je uživao u Lanzingerovom padu. Glupo je tvrdit da se greške ne događaju, ljudi griješe, skijaši riskiraju i griješe. Al nije fora u tome, netko će pasti, to je sigurno. Fora je u tome da mu pružiš najbolje moguće uvjete da preživi, da mu se ništa ne dogodi. Superveleslalom je postao disciplina od koje svatko radi što hoće! Pazi, disciplina se zove superVELESLALOM. Ima veleslalom u nazivu, nema spust u nazivu. A normalno je da spustaši žele još jednu disciplinu za sebe, jer je veleslalom tehnička disciplina, i to sve više i više postaje spust. A to je spust koji je u biti opasniji od spusta, jer nema mjesta! Skijaš s brzinom koja je 5 do 10 km manja nego u spustu, a tebi je svejedno da li ideš 130 ili 120 na sat, a sve je smanjeno, i imaš manje mjesta za reakciju pri istoj brzini. Ja uvijek govorim da treba promijenit ime disciplini. Neka se zove mini-spust…! Jer to nije spust, ali nije ni superveleslalom. I sad dođe neki trener, recimo Francuz. Njihova repka u superveleslalomu ima, mislim 30-40 bodova, manje bodova nego ja! A oni su svi spustaši i normalno je da će on postaviti stazu za svoje, postavit će spust, a to je superveleslalom. I pazi još ovo, 11. u spustu, koji ima možda sekundu slabije vrijeme od prvog, riskira život, a još ne dobije nikakvu nagradu. To je ruganje! I još nešto, prize money koji dobiju skijaši, a određen je pravilima, nije mijenjan još od 1992. A zamisli koja je inflacija od '92. Tad je za isti novac mogao kupit 4 auta, a danas jedan! Recimo…ma mislim to je ruganje.

OK, Ivice, hvala ti puno na razgovoru, i sretno…….!