Janica Kostelić: "Ivica sklon filozofiranju"

Bratsko-sestrinska suradnja, isprva povremena, a ove sezone dogovorena i na bazi prisustva Janice Kostelić svim bratovim utrkama, nešto je što Ivica Kostelić drži ključnim "kotačićem" za svoje konačne skijaške uspjehe. No zašto je tome tako, najbolji hrvatski skijaš ponavlja još jednom slijedećim riječima:

"Mislim da je sasvim jasno da je velika privilegija u svojem timu imati šampiona. Šampioni na skijanje uvijek gledaju malo drugačije od ostalih skijašica i skijaša te trenera. Prisustvo Janice na utrkama za mene je od velike važnosti, jer ona uvijek ima neka kvalitetna riješenja za pojedine situacije, i zna dati uistinu dobre savjete.

Uz sve to, ona me sjajno poznaje. To je ta idealna kombinacija. Ona savršeno dobro zna čak i to što ja mogu, a što ne mogu odraditi na stazi. Zanimljivo je što ja ponekad imam loš dan, i nisam zadovoljan onime što sam odradio na stazi. A Janica mi kaže da nije bilo toliko loše. I da sam dobro odskijao situacije koje će mi se pozitivno vratiti u budućnosti. Isto tako - zna biti i obrnuto: ja sam ponekad vrlo zadovoljan nekom svojom izvedbom, potom pričam s Janicom, i shvatim da ona nije. Prednost je što smo od malena zajedno, i jednostavno se savršeno dobro poznajemo."

A što na sve kaže jedna od najvećih skijašica u svjetskoj skijaškoj povijesti?

"Sa mnom, Ivica stvarno ne mora ništa niti reći, niti napraviti. Meni je dovoljno da vidim kako se ponaša, i odmah znam o čemu razmišlja na startu utrke. I što mu trebam reći, a što je bolje da od informacija prešutim", izjavljuje Janica, i potpuno u svom stilu dodaje:

"Znate, meni je stvarno važno Ivici uoči utrke dozirati informacije. Jer on, kada dobije veću količinu različitih informacija odjednom, jednostavno postane sklon filozofiranju. Počne previše razmišljati o tome što na stazi treba napraviti. I onda se stvari zakompliciraju. Tako da ja znam da mu najviše mogu pomoći na način da ga dobijem da se na startu osjeća što ugodnije.

Skijamo zajedno od najmlađih dana, i uvijek smo bili zajedno kada smo god to mogli još i dok sam sama skijala. Tako da je to jednostavno ona veza među ljudima kada potpuno znate što ona druga osoba osjeća u datom trenutku. Mi smo po 24 sata dnevno znali biti zajedno, i gotovo da biste trebali biti jako glupi da kroz svo to vrijeme ne shvatite potpuno kako ona druga osoba funkcionira."

Ivica još jednom istovremeno ponavlja i da su se on i Janica kao mali "vrlo često sukobljavali". I da je to još jedan razlog zašto je Janica u svojoj sportskoj karijeri, ali i privatno, oduvijek bila "čvršća nego neke druge djevojke". No isto tako ističe i da su danas "svađe rijetke" te da kada dođe do sukoba mišljenja to potom i "vrlo brzo prođe".

"Drugačije je to danas kada smo oboje odrasle osobe", poentira Ivica. A čitav razgovor nije, naravno, mogao proći i bez spomena treće ključne osobe u stvaranju skijaških rezultata na stazi unutar obitelji Kostelić - oca i trenera Ante.

Govoreći o neobičnim metodama treninga koje je pred njih otac postavljao Janica je istaknula primjerice balansiranje na nekom koordinacijskom elementu uz istovremeno riješavanje matematičke jednadžbe:

"Stojite na nekom elementu za vježbanje koordinacije, i skačete lijevo-desno. A on vas pita koliko je dva plus dva minus pet podijeljeno sa četiri. Vi istovremeno morate razriješiti i tu matematičku jednadžbu, i nastaviti normalno skakati u zadanom ritmu.

Uz sve, naši su treninzi uvijek bili na otvorenom. Jer i skijanje je sport na otvorenom. Ja se ne sjećam kada sam u treninzima koristila teretanu, osim kada sam se oporavljala od ozljeda koljena. U prirodi imate sve elemente koji su vam za vježbe potrebni. Čak i utezi vam ne nedostaju, jer uvijek možete naći neki prirodni element koji će ih zamijeniti. Potrebno je samo puno kreativnosti", ističe Janica, a Ivica za kraj još dodaje:

"Kada je u pitanju proces treninga - otac tu uvijek ima završnu riječ. Za sve elemente treninga u njega imam najveće povjerenje. No, po pitanju samih nastupa na utrkama - tu nikome ne vjerujem koliko Janici. Natjecatelj stvari vidi jednostavno drugačijim očima čak i od trenera. I ti su savjeti najznačajniji. A uza sve, nimalo ne šteti što je Janica tek prije nekoliko sezona prestala skijati. A moj otac, znate, on je skijao još u 60-im godinama prošlog stoljeća. Puno se stvari u skijanju od tada promijenilo."