Sebastian Brigović: Tražim sponzora ili odlazim u Ameriku

Kristalni globusi, medalje, rekordi, pobjede... Obično se o skijanju, ionako relativno slabo zastupljenom u medijima, piše samo kroz prizmu pobjednika. Peta i šesta se mjesta jedva spominju, svi ostali zaboravljaju. Upravo među tim "zaboravljenima" je prošlu sezonu proveo Sebastian Brigović. Riječanin je iskusio onu nesmiljenu stranu natjecateljskog skijanja, limb FIS i Europa kup utrka kroz koje se mladi skijaši tuku da bi dospjeli na veliku pozornicu. Situacija je još gora onima što se probijaju izvan okrilja domicilnog skijaškog saveza kao što je Brigović morao nakon što je 2012. izbrisan iz reprezentativnog kadra.

"Da, nisam bio u sastavu reprezentacije prošlu sezonu. Bila je to tada teška odluka, da li nastaviti ili ne," prisjeća se Brigović. "Sam sam odradio sezonu, bez trenera, servisera, sam sam se vozio po treninzima i utrkama... Cijelo ljeto nisam skijao već radio na kondiciji, a na snijeg sam stao tek u rujnu. Onda je u listopadu došla ozljeda tetive, pa sam tri mjeseca morao provesti na rehabilitaciji tako da sam se utrkama vratio tek u siječnju ove godine."

I nije mu išlo loše, dapače. Unatoč ozljedi na početku sezone, pred kraj je zaredao s dobrim rezultatima te došao do četiri pobjede na FIS utrkama.

"Povratak je bio dobar, već na prvoj utrci slaloma sam napravio najbolje 'točke' karijere, praktički bez treninga. Nakon toga su me pozvali na Svjetsko prvenstvo u Schladming na superveleslalom. Slabo sam se snašao jer su to bile nove skije, prva runda s novim radijusom, a ja nisam uopće trenirao superveleslalom. Na Svjetskom sam juniorskom prvenstvu izletio u prvoj vožnji slaloma. Par dana nakon toga sam vozio do Innsbrucka i tamo u dvije utrke bio četvrti i prvi. Tada su krenuli dobri rezultati do kraja sezone, posebice u travnju u Finskoj i Norveškoj."



Ali, očekivana je nagrada izostala. Koji dan prije 21. rođendana, Brigović je dobio odluku Hrvatskog skijaškog saveza da nije uvršten na popis reprezentativaca za sljedeću sezonu. Nemalo iznenađenje?

"Za mene je to bilo veliko iznenađenje jer ja sam bio siguran u to. U Zagrebu su me na utrkama svi gledali i komentirali kako sam super skijao. Otada sam imao nadu da će me vratiti u ekipu, bio sam gotovo siguran. Pogotovo što neki moji vršnjaci iz Njemačke ili Norveške imaju čak i lošije rezultate od mene, a u sastavu su reprezentacije," otkriva Brigović i dodaje: "Iz Saveza je bilo pojašnjenja o razlozima takve odluke, ali po meni ta objašnjenja ne stoje. Po njima, trebao sam na težim utrkama napraviti točke. Ali, ja sam najbolje utrke gdje su drugi pravili rezultate propustio zbog ozljede. Kad sam se vratio, utrke Europa kupa su bile u Španjolskoj gdje je meni bilo nemoguće za otići. U Kranjskoj sam Gori imao previsok startni broj na jako lošoj stazi. A što se FIS utrka tiče, neka netko pokuša pobijediti na utrkama u Finskoj gdje sam ja pobjeđivao pa će vidjeti koliko je teško pobijediti dečke koji inače voze Europa kup."

Sigurno je bilo teško na svoju ruku izgurati cijelu sezonu?

"Imao sam sreće da mi se u glavi sve posložilo prije početka sezone jer financijski nije bilo lagano. Imao sam nešto svoje ušteđevine, ali skijanje je jako skupo. Ironično, ozljeda zbog koje sam na tri mjeseca bio izvan skijanja me spasila većih troškova. Za mene je bilo nemoguće imati nekog uz sebe tokom sezone tako da je bilo jako naporno. Sam sam morao urediti skije, odraditi kondiciju, naći smještaj, voziti do skijališta, odraditi trku..."



Pod upitnikom je sada daljnji nastavak karijere. Pokušati još jednom ili dići ruke od svega?

"Pokušat ću pronaći sponzora za sljedeću sezonu," optimističan je Riječanin. "Znam da će biti teško, ali nadam se da ću uspjeti. Odustati neću jer znam da sam dobar i vjerujem da mogu uspjeti. Postoji i mogućnost odlaska u Sjedinjene Američke Države na studij. Tamo bi me primili zbog dobrih točaka koje imam za svoj uzrast. Ali, prije svega moram sanirati ozljedu tetive koja me mučila cijelu sezonu i koju nisam još pošteno zaliječio."