K2 Kung Fujas (12/13)

Što u svijetu freeridea znači K2 Kung Fujas najbolje nam govori činjenica da se model već treću sezonu ne mijenja niti u svojoj konstrukciji niti izgledu… A možemo dodati i performansama. O Kung Fujasu već smo puno toga rekli pred dvije sezone pa nam ne preostaje drugo nego nadopuniti dojmove.

Od svih ove godine testiranih freeride skija Kung Fujas na stazi djeluju osjetno stabilnije. Da budemo precizniji, to vrijedi za meki i djelomično razrovani proljetni snijeg. Lakše okreće u zavojima kratkih radijusa, a i puno bolje rubnici drže duže zavoje, solidno čak i po tvrđoj podlozi. Kao nešto stariji model nije toliko naglašenog rockera kao novi klinci na sceni koje proizvođači oblače u sve ekstremnije i naglašenije linije odignutih vrhova i repova. Osim toga Kung Fujas je i nešto uži u sredini od većine novijih skija sličnih karakteristika, a to je vjerojatno i glavni razlog boljeg stabiliteta i svestranosti u odnosu na spomenute. Treba napomenuti i da je vez na testiranoj skiji bio gotovo u središtu skije, dakle s težištem znatno naprijed i s rubnikom ispred veza proporcionalno puno manjim od onih kod skija kreiranih prvenstveno za stazu.

Ukratko, nakon ponovnog testiranja Kung Fujasa dojma smo da trendovi koji skije novih generacija odvlače u sve ekstremnije freeride krojeve gube dodir s realnošću pripremajući tržište za ekstremno prhke i duboke powdere i strme litice, kao da su nam netaknuti vrhunci Kamčatke i Whistlera svima dostupni kao i Pepu Fujasu.