04.06.2006.      

Autori: Goran Razić, Goran VukelićPhoto: Skijanje.hr i arhiva CroSki 

Od olimpijskog srebra, nositelja naslova svjetskog prvaka i osvajača malog Kristalnog globusa već duže vremena očekivalo se samo jedno – interview za Hrvatski ski/board magazin Skijanje.hr

Iza Ivice Kostelića sigurno je najdraža sezona u karijeri. Dugo željeni i sanjani cilj konačno je ostvaren: 14. veljače 2006. Ivici je oko vrata zasjala olimpijska medalja. Iako će sad, tri mjeseca poslije, priznati da i nije potpuno siguran gdje se medalja trenutačno nalazi, sjećanja su dovoljno jaka da ugriju srce olimpijskim plamenom. Iznimno zahvalan sugovornik, razgovorljiv i otvoren, baš poput oca Ante, s iskrenom samokritičnošću, Ivica nas je dočekao u tradicionalnoj bazi Kostelićevih na Hintertuxu. Maleno seosko imanje zabačeno ispod gustih zimzelenih šuma ničim ne odaje da je to mjesto na kojem su se kovali planovi za ukupno 7 olimpijskih medalja u obiteljskom vlasništvu. Jednostavna alpska kuća, jednostavan i neposredan Ivičin nastup pred interview: "Ajde, kreni!", uz osmijeh na licu.

Odlična sezona je iza tebe, olimpijsko srebro je oko vrata. Ipak, rezultati u Svjetskom kupu nisu bili toliko blistavi?
Istina, što se tiče Svjetskog kupa, nije baš bilo kako sam zamislio. Htio sam puno više, ali dogodila se Kranjska gora (ispadanje u 2. vožnji, op.a.), pa Adelboden (pad, op.a.) koji je bio prijelomnica u negativnom smislu. Tada sam napravio korak unazad, želeći samo doći do cilja što mi se osvetilo u Wengenu gdje nisam uspio ući u 2. vožnju. Cilj mi je bio ostati u "grupi 7", no nisam uspio. Dobro, ostao sam u prvoj jakosnoj skupini, ali moram priznati da sam htjeo više od toga.

Ipak, raduje sjećanje na Torino?
Svakako, to mi je možda i najdraža uspomena u životu. Ispunio sam glavni cilj u svom skijanju – osvojiti olimpijsku medalju.

No, daljnjih ciljeva zasigurno ne manjka?
Sigurno da ne! Ciljevi uvijek postoje, ne možeš biti sportaš bez ciljeva. Već se sljedeće sezone vozi Svjetsko prvenstvo u Aareu, želio bih ponoviti naslov iz St. Moritza 2003. A za četiri godine opet su Olimpijske igre... (osmijeh)

Olimpijska medalja je dijelom zaslužena preko Fritza Strobla na čijim si skijama vozio spust. Kakvo je sad stanje sa Salomonom, bilo je povika na Francuze zbog lošeg spustaškog materijala?
Da, mučili smo se sa spustaškim skijama, no uspjeli smo dogovoriti da uzmemo Stroblove skije za nastup u kombinacijskom spustu. To je možda bio i najvažniji potez ove sezone. Materijal skija je u spustu jako bitan, više nego u slalomu. Mi se nismo previše bavili spustom prošlih sezona, tako da nismo dobivali niti vrhunski materijal iz Salomona koji bismo poslije dorađivali.

Gdje dolazi do "kratkog spoja"; zašto i ti ne dobivaš najbolju klasu spustaških skija?
Teško je reći da je došlo do kratkog spoja. Naime, Salomon i Atomic su sada dva proizvođača koji su od prošle godine u vlasništvu finskog Amersporta. Time vjerujem da će i sam Salomon usavršiti skije za brze discipline. To se najviše odnosi na mušku konkurenciju. Svi znamo da kod žena Salomon proizvodi vrhunski, pa i najbolji materijal. To se lako primijeti, budući da su tu Janica, Anja Paerson i Renate Goetschl. Kako sam potvrdio svoju kvalitetu olimpijskom medaljom u kombinaciji i kroz dobre nastupe u super kombinaciji u Svjetskom kupu prošle sezone, vjerujem da ću za sljedeću godinu dobiti pravi materijal. Nadam se da je sad došlo, i u tom smislu, moje vrijeme, da i za brze discipline dobijem najbolji materijal.

Ima li naznaka za poboljšanje te situacije?
Vjerujem da ima. Vedran Pavlek će sigurno sve učiniti da dobijem prave materijale. Čim su bolji rezultati, imaš i bolju polazišnu točku kod pregovora. Tako je to u profesionalnom sportu. Uostalom, nadam se i boljoj suradnji među salomonovim serviserima.

Skije će ubuduće servisirati novi serviser, Gregory Bilić?
Točno. On je do prošle godine bio serviser Jean-Pierre Vidala, olimpijskog pobjednika iz 2002., što je preporuka sama po sebi. Dosad je radio s Dynastarom, a dobro dođe i činjenica što je Francuz, tako da bi nam to trebalo biti od pomoći u odnosima s matičnom tvornicom. U našoj će reprezentaciji raditi i na terenu, kao pomoćni trener, dok u stranim reprezentacijama serviseri ne izlaze na teren.

Nastavlja li on tamo gdje je Frankie stao, ili krećete iz nule s načinom pripreme skija?
Nužno je da stari serviser upozna novoga sa specifičnim zahtjevima pojedinog skijaša. Tako je i sada Frankie upoznao Gregorya sa načinom pripreme za mene. Morao je prilagoditi način rada na ono na što sam ja navikao, a to je da skija bude poslušna, a ne agresivna. Za Vidala je radio agresivne skije, na koje se ja jednostavno ne mogu priviknuti zbog načina moje vožnje, ali i zbog osjetljivosti koljena. Volim kada ja upravljam skijom, a ne ona mnome. Na taj način ostaje u skiji još dosta rezerve koja se može iskoristiti na stazi.

Osim promjene servisera, novi je i trener? (Ante Kostelić, op.a.)
Da (osmijeh), "novi" trener. Pa, nema tu neke velike promjene, mi smo i dosad zajedno radili; jedino vrijeme kad smo bili razdvojeni je bilo za vrijeme utrka u Svjetskom kupu. Evo, sad ćemo i to vrijeme provoditi zajedno.

Dakle, nova ekipa za novu sezonu. Kakva su vam očekivanja?
Imat ćemo dobru šansu u Aareu (Svjetsko prvenstvo, op.a.), slalom je dosta položen, odgovara mi, volio bih tamo osvojiti medalju. A što se tiče Svjetskog kupa, zauzeti mjesto među prvom sedmoricom slalomaša.

Konkurencija? Hoće li dopustiti ostvarenje planova?
Nitko me neće zaustaviti! (smijeh)

Ipak, konkurencija je u slalomu jača nego u ostalim disciplinama. Iz prve jakosne skupine može pobijediti svatko; dolaze mladi lavovi: Ligety, Larsson...?
Točno, to ste dobro primijetili. Nije kao u ženskom skijanju, gdje se izdvajaju 3-4 skijašice, ovdje može pobijediti bilo tko od prvih 15 na rang listi.

Što onda izdvaja pobjednika od, recimo, desetog? Koje se kockice moraju posložiti za prvo mjesto na postolju?
Hm... Pobjednik je onaj tko najviše riskira u utrci, a na postolje se plasira onaj tko skija sa što manje rezerve. U slalomu možeš malo i prikočiti, voziti sigurnije, no desetorica drugih to sigurno neće napraviti – bacit će se "na glavu" kako bi pobijedili. Moj je problem bio što sam tijekom protekle sezone s Cenom puno radio na tehnici, što znači da sam na utrkama skijao lijepo, ali – sporo! Putanja između vratiju je bila loša, previše sam "zatvarao" zavoj.

Kad si primijetio tu grešku?
Bilo je to na završnici sezone u Aareu... Spustim se dolje, sve super, staza mi odgovara, a na semaforu – osmo ili deseto mjesto. Mislim si: "Joj, ne opet..." Odjednom se javi tata na walkie-talkie, sav ljut: "Ivo, pa ti zatvaraš zavoj! Pusti skiju!" Onda sam u drugom laufu išao direktnije, pustio sam skiju, vratio stari feeling i – završio četvrti! Sada na treninzima radimo upravo to – linija, linija, linija...

Znači, brzina je važnija od ljepote?
Tako je. Tehnika je tu samo da ti pomogne ovladati brzinom. Pogledaj samo Bode Millera, on nema nikakvu tehniku, ali najbrže dolazi od točke A do točke B!

 

 

 

 

Sljedeći članak »

KOMENTARI

Trenutno niste prijavljeni. Molimo prijavite se!

login:

lozinka:

Samo registrirani korisnici mogu dodati komentar. Prijavite se ili registrirajte.

  • Vijesti

  • Info

  • Interview

  • Povijest

© Skijanje.hr 2003-2024.  ISSN 1845-5891  e-mail: info@skijanje.hr   Izdavač: Sport-IT   Izrada internet stranice: Info izlog d.o.o.   Broj posjeta: 174851
Tekstovi i Skijanje.hr watermarkom označene fotografije autorsko su pravo i vlasništvo Hrvatskog ski/board magazina Skijanje.hr osim ako nije drugačije naznačeno. Uredništvo magazina ne jamči za točnost i potpunost objavljenih informacija te ne preuzima nikakvu odgovornost za izravnu ili neizravnu štetu i ozljede proizašle iz sadržaja na site-u. Kontakt...
Hrvatski ski/board magazin Skijanje.hr

ISSN 1845-5891

e-mail: info@skijanje.hr

Marketing:
  marketing@skijanje.hr